Sutra je Božić

Čestitke od familije, prijatelja i poznanika

Sutra je Božić. Praznik u USA koji slave svi, bez obzira da li su vjernici ili ne. Ne radi se dva dana pa i oni kojima nije do njega se ne bune. Ne radiš, a plaćen si. Ne dešava se to baš često u državi gdje novac pokreće sve. U šoping centre se ne može prići. Kupuju se pokloni. I ko može, i ko ne može. Čini mi se više oni koji ne mogu. Kuponi sa popustima mame pa se kupuje i ono što treba i ono što ne treba. Više ono što ne treba, rekao bih. Na radio stanicama se vrte božične pjesme. Rijetko možeš naći neku koja svira običnu, svakodnevnu muziku. Ima jedna radio stanica koja sa božičnim pjesmana počne odmah poslije Thanksgiving-a i ne prestaje do iza Božića. Nju obično slušamo ujutro jer ima najbolje informacije o vremenu i stanju na putevima jerje to važno za Neru kada se ujutro zaputi na posao. Sve pjesme sam naučio napamet i stalno mi odzvanjaju u glavi, čak i onda kada radio nije uključen. 

Davor i Chantel

Kuće se kite svime i svačim, već prema ukusu vlasnika. Ima tu ukusno ukrašenih dvorišta i kuća ali je više kića. Neki kupuju nove ukrase svake godine a ima i onih koji božična svjetla nikada ne skidaju pa lampice svijetle tokom cijele godine. Čestitke za Božić se šalju na sve strane. Svi čestitaju svima, čak i ako su se nekad davno slučajno sreli i više se ne viđaju.

Tako je to u USA i teško je ostati po strani. Koliko god se trudili da ne padnemo pod uticaj ovog potrošačkog mentaliteta, ne možemo se potpuno izvuči iz njegovih kandži.

U mojoj familiji se Božič slavio od kada znam za sebe. Bilo je to doba kada se kitila jelka, pekla pečenica, pravili kolači, okupljala familija. Bilo je i poklona. Bilo je tako godinama sve dok nas „demokratske promjene“ i novokomponovani vjernici ne poslaše preko velike bare i rasturiše familiju da se više nikada na jednom mjestu ne okupi.

Sanja negdje u Hong Kongu

Božić slavimo i u novoj domovini ali su ta slavlja drugačija nego nekada. Familija, ono što je od nje još živo, je daleko a i djeca nisu u blizini. Odavno su otišla svojim putem ali se za Božić ipak okupimo na jednom mjestu. Davor je još prije par dana sa djevojkom stigao iz Holandije gdje se trenutno skrasio a Sanju još očekujemo. Posao ju je odveo u Šangaj i Hong Kong, a ružno vrijeme je zarobilo u Torontu pa još nije stigla kući. Ako Bog da, kod kuće će biti za Badnje veče pa ćemo se ipak svi naći za stolom da nastavimo tradiciju i ovdje, hiljadama kilometara daleko od rodnog grada. I čestitke su stigle, kolači su napravljeni, pokloni kupljeni, a jelka okićena. Samo pečenice nema jer je nema ko pojesti.

A sutra, na Božič, već po tradiciji,  stižu nam Tufekčići, da ga s njima proslavimo pa će opet biti puna kuća.

Svima onima koji sutra slave Božić, bez obzira da li su vjernici ili ne, upućujem iskrene čestitke, sa željom da ga proslave u sreći i veselju u društvu obitelji i prijatelja.