Praznici su prošli

Praznici su prosli. Nisam se javila. Nekako nisam stigla. Ali stigla sam uvijek pogledati sta ima novo na blogu.

Prostiru se reportaze. Advent u Zagrebu, carobna svjetla, lijepe ciste ulice, ljudi se setaju. Reportaza o sarmantnoj Mariji Bistrici  i njenom spokoju. Nije bilo kraja radosti kod Co-a, Sanjin osmjeh je krema na kremi kao i Nadina dva vragolana .  Izetove i Sajmine reportaze sa lijepim slikama otvaraju nove prozore  u svijet. Niskana nam je priblizila rukotvorine nadarenih majstora.  

Cini se kao da su svi malo zastali da odahnu, potraze familiju i prijatelje. 

Kod mene se jos od pocetka decembra pocelo sa svecanostima u firmi, ruckovima sa kolegama, sa mojim tkaljama i tako redom.

Posjeta gospel koncertu je postala tradicija. I ove godine je bila najhladnija noc  godine. Koncert je bio dobar ali ne izvanredan kao sto je bio prethodnih godina.

Badnje vece smo proveli u ugodnom razgovoru mladih i nas starih generacija. Mi s Anom i njenim momkom i jedna stara prijateljica s kcerkom.

Bozicni rucak, cijela familija i stari ujak koji nam je bio sponzor sa svojom jos starijom curom.

Dvije stvari  koje su kod mene bile krema na kremi.

U vrijeme kad su stizale cestitke, stiglo je jedno pismo. Od moje drugarica iz elektro skole, koja je bila moja vjencana kuma. Ona se ne javlja redovno. Izgubila se na e-mailu, njen telefon vise nije bio isti. Nisam znala sta je s njom skoro dvije godine. Obozavam citati njena pisma. Divno pise, do kraja iskreno. U pismu su bili i stihovi za mene, napisani u jednoj minuti kako ona kaze. To je bila njena cestitka i poklon za praznike. Potrazila sam njenog sina na internetu, dobila novi broj telefona. Nas razgovor je bio tako prirodan, vremenski i geografski razmak su potpuno zanemareni.  Tako je to sa pravim prijateljima . Zadnji put smo se vidjele nedelju dana prije naseg odlaska u Kanadu. Ona me je ubjedjivala da ne idem, da ce mi pomoci da nadjem posao i stan u Smederevu.

Druga krema na kremi bio je mali koncert na gitari koji je odrzao moj unuk poslije bozicnog rucka. Pripremio je cetiri tacke, svaka po minutu i malo vise. Finale je bilo Betoven, Oda radosti, koju je odsvirao zavezanih ociju ne gledajuci u note. Vjezbao je zmireci i poslije je poceo zavezivati oci sa salom. Stidljivi djecak je pokazao da vise to nije. Nema vece radosti za baku.

Puno pozdrava od Dubravke

P.S. U glavi imam nekoliko tema koje se jos kuhaju.