Raskitili smo bor

Jutros je naše božićno drvce završilo na travnjaku obližnjeg parkića. Zadnja stanica mu je kompostište. Svjetla pozornice su se ugasila i život će krenuti dalje s puno manje sjaja i ozračja koje nas je grijalo ovih dana. A bilo je zbilja krasno, posebno.

Čisko

Znate već da Miro i ja nismo vjernici, te da nam Božić spada u onaj mali dio tradicije koji nas veseli. Zadržali smo nešto od starog, a to je da bor kitimo na Badnjak jer ja želim da posebnost ugodjaja počne baš tu veče. Prihvatili smo  nešto novo, a to je da za Badnjak ipak sjedamo za svećani stol, što dolje gdje smo živjeli nije bio običaj. I ove godine, već po tradiciji, na ručku nam je bio Čisko. Koliko radosnog raspoloženja nam je donjeo možda najbolje govori gotovo ispražnjena boca stocka, a da to nismo ni primjetili. Veže

Zagreb, Banjaluka, Zadar

 nas nježno prijateljstvo i puno zajedničkih doživljaja, pa priči nikad kraja. Današnje Banje Luke, gdje on i sada živi, gotovo se i nismo doticali. Tek nešto malo priče o onoj prosinačkoj igranci u BL. Dva dana poslije Čisko nam je doveo Bubu i Adnana iz Zadra. I opet isto; radost i priča, priča, priča... I komplimenti, naravno. Tako je to kad sam medju gentlmenima. A onda zbilja iznenadjujući telefonski poziv. Prijateljica Nada, starija  kolegica došla iz Prijedora u Zagreb. Želi me vidjeti. Našli smo se u

Tri Ljubijanke

Tkalci. Povela je i treću Nadu, sada Zagrebčanku, po rodjenju Ljubijanku. Ljudi moji nisam se toliko napričala za cijelu godinu.

Spominjanje različitih gradova, pa i država govori da udaljenost nije prepreka pravim prijateljstvima.

Šlag ovih praznovanja bili su nam Filip i Dominik. Uz njih dvojicu vragolana pripreme za Novu godinu baš i nisu bile lake. Ipak se sve stiglo, i sam doček mi je bio ljepši nego ikada. Priuštili smo im i dječiji šampanjac i mali vatromet. I oni već imaju svoje obaveze, pa smo se nakon tjedan dana, napornih ali divnih, rastali teška srca.

Do novih ugodnih susreta lijepi pozdrav

Nada

Živjeli

Zgb,10. siječnja, 2014.