 |
| Jedan selfie prije odlaska iz basce |
Nas posjet kuci ne bi bio kompletan kad ne bi svratili do Mostara. Zna se i zasto. Iako je ljepota starog mosta i carsije i dalje ocaravajuca mi ih sigurno ne bi obilazili da Dzana i Nedzad nisu tamo. Jucer popodne smo stigli, a vec jutros zorom smo bili u ‘basti ’na Buni.
Basta je komad zemlje na brdu iznad Bune desetak kilometara udaljenom od Mostara. Nekad, u prvom zivotu, tj. prije rata Nedzad je tamo zasadio vinovu lozu i ‘odgojio’ vinograd. Imao je tamo i malu ‘bajticu’, kucicu u koju se mogao skloniti za nevremena. Osim vinove loze, bilo je tu i tresanja, kivija, jabuka i krusaka . Dio baste je bio koristen povrtnjak. Ne zna se sta je bilo ljepse izgled ili ukus.
Rat (citaj ljudi) je upropastio sve. Pokidani i pocupani grozdje i kivi, voce, iscupana cak i catrnja (bunar) u kojoj se skupljala kisnica za zalijevanje vinograda. Sve je bilo zaraslo bagremom i drugim divljim raslinjem. Neprepoznatljivo.
Kad su se vratili prije tri godine, Nedzad je poceo sa ciscenjem i obnavljanjem baste. Mnogo dobre volje, fizicke snage i naravno finacije su bili potrebni da basta pocne dobijati oblik slican onom nekadasnjem. Vinograd nije vise u planu jer godine vise ne prate snove i zelje. Sve je vocke sam sadio, kalemio, podrezivao.
Basta, povrtnjak, je malo ‘rasuta’ preko cijele parcele jer Nedzad trazi najbolje mjesto za svaku vrstu posebno. Pored povrca zasijao je i ljekovito bilje i zacine. Iz Amerike su stigli najkrupniji bijeli luk koji smo dosad vidjeli, kale (frckavi kupus) , metvica, slatki krompir...
Dalje ce slike pricati…
 |
| šipak |
 |
| red šipaka |
 |
| Nedžad posebno ponosan na drenjak |
 |
| smokva |
 |
| kruška stigla iz Bardstown-a, KY |
 |
| tikva sakrivena u prikrajku |
 |
| slika prava ali cipele nisu - napravile žuljeve |
 |
| biranje |
 |
| metvica |
 |
| instrukcije |
 |
| sigurno organik |
 |
| ručak napravljen od jutro ubranog poveća, domačica Džana završava postavljanje stola |
 |
| bijeli luk čije je sjeme Nedžad donio iz USA kada su se definitivno vraćali |
1 Comments:
Emirino javljanje iz Mostara pri posjeti Kresama me obradovalo iz dva razloga. Jedan je, što se konačno neko javio prilogom osim mene jer, nakon našeg povratka s puta, sam sebi sam postao dosadan a kamoli drugima. Drugi razlog je vijest o Kresama o kojima već duže vremena nisam čuo ništa.
Kako iz priloženog vidim, Kresama je lijepo. Vratili su se u Mostar kamo ih je srce vuklo a i nije im dosadno. Iako kod nas život u stanu nije isti kao ovdje u USA, imati svoj komadić zemlje na kojem se čovjek može zabaviti je dodatni užitak. Nedžad mi je pričao o svom imanju prije rata a kako iz slika vidim, ponovo je on to doveo u red. Vrijednim ljudima malo treba a to se kod Kresa odmah vidi. Uz klimu koja pogoduje uzgajanju različitog voća i povrća, eto malog raja.
I mi uživamo u našem malom povrtnjaku ali ove godine nemamo sreće. Naše odsustvo od gotovo mjesec dana je dobro došlo raznim životinjama kojih kod nas ove godine ima mnogo više nego prije. Groudhogovi, rakuni, jeleni i zečevi su se dobro pogostili ovog ljeta pa za nas nije ostalo puno. Ja od dolaska smišljam novu taktiku a ako ne nađem nešto pametno, morat ću zatvoriti butigu.
Emira i Saša se za dan-dva vraćaju preko Banjaluke za USA. Emiru sam zamolio da pripremi nešto iz Banjaluke ali nisam siguran da će moja molba biti uslišena.
Post a Comment
<< Home