Još starije slike
 |
| Baka Justa i dida Jure |
Prije otprilike sto godina opapa Rudolf Erban, Čeh iz Praga, i omama Justina Erban, rođena Blansar, po ocu Francuskinja, po majci Mađarica, iz Vukovara, svoj raj na zemlji pronašli su na imanju Petričevac. Imali su dvoje djece koji su se isto zvali Rudolf i Justina. Rudi se oženio Pražankom i ostao u Pragu, a Justa, Mirina baka, se udala za Juru iz trgovačke obitelji Štefanaca koja se iz Slunjskog područja ( ne znam točno ) doselila u Banju Luku nakon povlačenja Turaka. Neću vas puno gnjaviti poviješću obitelji moga muća jer mislim da slike govore puno više, samo ću reći da su Erbani nakon drugog svjetskog rata ostali bez Petričevca, a Banja Luka je nakon zadnjeg rata ostala bez svih četrnaest potomaka ove obitelji. U ovaj broj nisam uračunala nas koji smo bračnim ugovorima ušli u obitelj Štefanac.
............................................................................................................
 |
| Mihljevic i Erban |
Pišuci na ovom blogu znam da sam pogodila mnoge u Banjoj Luci. Ipak stojim iza svake svoje riječi. O nekim ljudima nisam pisala zbog prevelikog gađenja prema njima. Nisam pisala i o nekima prekrasnima da ne bih dodatno ugrozila njihov i onako težak položaj. Bumerang je pogodio i mene, i to sa strane s koje to nikad ne bih očekivala. Zato koristim blog za kratku poruku :
Dragi moj i dobri Haveru ( veliko H iz poštovanja )
Ne znam jesi li me čitao kao onomad u školi, što si mi puno poslije priznao, ili su ti samo prepričavali. Ali, ako si i u jednom trenutku pomislio da ti prebrojavam krvna zrnca onda me voliš puno manje nego ja tebe.
Zauvjek tvoja odana haverica.
Nada Štefanac, Zagreb, 22. lipnja 2014.
 |
| Imanje Petričevac |
 |
| Erban i Mihljevic |
 |
| Erban i Mihljevic, druga strana |
 |
| Na Petričevcu |
 |
| Moj svekar, glumac |
 |
| Moj svekar, beba |
 |
| Moj svekar, laf |
Labels: nada
posted by co | 9:23 AM
4 Comments:
Nado, jedna prekrasna banjalucka Gospodska prica. Kako sam na slikama vidjela Miru sin je laf kao i otac.
Puno pozdrava svim zivucim nasljednicima ove familije.
Pozdrav Saima
Za Natasu, kad stignem i Sarajevo proslaviti cu pitanja za tvoj prilog o starom Zagrebu.
Draga Saima
Ne mozemo se ni ponositi, ni osjecati krivnju zbog naseg porijekla jer ga nismo ni birali ni sudjelovali u njemu kao stvaraoci. Ja sam se jos u toku rata znala nasaliti sa arijevskom krvi svoje djece jer su im oba roditelja Hrvati na papiru. Kad se ovoj prici doda jos moj dida Poljak onda je ta krv poprilicno sarena. Koliko je stvar sa nacionalnoscu i nacionalizmom na ovim prostorima dovedena do apsurda govori i stav nekih ljudi iz mjesovitih brakova, ili u mjesovitom braku, da su samim tim operirani od nacionalizma. Pritom se ne racuna mjesovitost kao u slucaju moje djece, nego samo pomijesanost arijevskih krvnih zrnaca muslimansko-srpskih, srpsko-hrvatskih, muslimanso-srpskih. Gadi mi se i razmisljati o svom porijeklu u nacionalnom kontekstu, a jos mi se vise gadi poturati svoje hrvatstvo ili svoju mjesovitost u obrambene ili afirmativne svrhe.
Kad sam prvi put srela moga Miru bila je to ljubav na prvi pogled, jer bio je naj zgodniji muskarac kojeg sam do tada vidjela. U tim mladim danima nismo razmisljali ni o za zivot puno vaznijim stvarima nego sto je nacionalnost. Bili smo samo zaljubljeni.
Nada
Postovana Nado, rasla sam uz price o Mihljevica gaju i Majoricinom imanju! Vratili ste me citajuci Vasu pricu i gledajuci slike u druga vremena, u moje prekrasno djetinjstvo.
Hvala Vam i nastavite pisati.
Svako Vam dobro zelim.
Felicitas Winkler iz obitelji Del Mestri (rodjena i odrasla takodjer na Petricevcu)
Ove prekrasne slike su veliko bogatstvo i treba ih sačuvati za buduća pokolenja.Niskan
Post a Comment
<< Home