Koncert

Carlos Santana i njegova raja

U prošli utorak smo proveli jedno prijatno veče uprkos kiši koja nam je pokušala pomrsiti račune. U gradu su gostovali Santana i Rod Stewart, malo neobična kombinacija, ali u svakom slučaju muzičari koje sam želio da vidim prije nego što i za mene a i za njih ne bude prekasno. Ovi novi, mnogobrojni, čija imena ne pamtim (iako i među njima ima onih koji zaslužuju pažnju) teško da bi zadržali moju pažnju više od par pjesama.

Koncert je održan u novoj sportskoj dvorani Consol Enegry Center koja prima oko 18.000 gledalaca. 
Dvorana se nalazi u centru grada, u neposrednoj blizini Duquesne univerziteta gdje sam radio pa je to bila prilika da se posjetim na mjesto gdje sam proveo petnaestak lijepih godina. Kampus je bio pust, (studenti su za ovu godinu otišli kućama) a dosadna kiša nije nam dozvoljavala da se prošetamo prije koncerta kako smo planirali. Morali smo se požuriti niz brdo, sakrivajući se od kiše koja je na trotoarima i ulicama stvarala male potoke. Pittsburgh je sav u brdima i svaka kiša vrlo brzo stvori bujice koje nekada mogu biti veoma opasne. Podsjeti me to na nesreću koja je zatekla Bosnu gdje se nedavno nebo otvorilo i potopilo i „naše i njihovo“ ne praveći razlike i ne vodeći računa o granicama stvorenim u usijanim glavama.

Negdje u daljini

Dvorana nije bila dupke puna. Po mojoj procjeni okupilo se oko 15-tak hiljada ljubitelja dobre muzike, uglavnom naše dobi iako je bilo i onih mlađih koji se nisu ni rodili kada su Santana i Rod bili na vrhuncu popularnosti. Razlog za manju posjetu su vjerojatno cijene ulaznica koje nabijaju razni preprodavači, kupujući ih prije nego što je to nama običnim smrtnicima moguće. Vjerujem da su neki ovaj put ostali kratkih rukava ali ne vjerujem da će ih to opametiti.

Koncert je počeo tačno u sedam i trideset. Na interesantno uređenu pozornicu prepunoj instrumenata izašao je Carlos Santana sa svojim muzičarima i odmah oduševio prisutne. Svirali su većinu svojih najvećih hitova, osim nježne instrumentalne numere Samba pa ti, kojom je grupa postala poznata. I Nera i ja volimo tu pjesmu, posebno zbog toga što nas podsjeća na naše zabavljanje i šetnje ulicama rodnog grada u lijepe ljetnje večeri. Jedna o naših češćih „ruta“ je bila i ona alejom koja prolazi ispred sportske dvorane Borik. Ljeti je ispred dvorane radila bašta a iz zvučnika je gotovo po pravilu dopirala ova pjesma upravo u momentu kada bi nas dvoje tuda prolazili.

Carlos Santana je prašio svoju muziku kao u mladim danima bez obzira što je navršio šezdesetsedmu. Radi se o staroj školi kod koje, kako reče, nema foliranja, zijevanja i pjevanja na playback, nema ništa virtuelno, sve je realno, misleći pri tom na neke „novokomponirane“ zvijezde kojima je pjevanje najmanje važna stvar. Ispraćen je uz velike aplauze a onda se, nakon pauze za vrijeme koje se jedna oprema razmontirala i odnijela a druga postavila, na pozornicu popeo Rod Stewart.

Rod i njegova raja

Za razliku od Santanine pozornice pune instrumenata, Stewart-ova je bila gotovo prazna. Osim bubnjeva i harfe, te nekih povisokih kutija u pozadini koje su istovremeno imale ulogu velikih ekrana, nije bilo ništa. Svi instrumenti i mikrifoni su koristili bežičnu vezu tako da je pozornica izgledala potpuno drugačije od svega što smo da tada vidjeli. I prateća grupa je bila drugačija.Uz nekoliko „momaka“, većinu su činile djevojke obučenih u minice koje su često mijenjale. I Rod je mijenjao garderobu nekoliko puta, pri čemu su se isticale uske hlaće, onakve kakve sam nosao sredinom šezdesetih, jedva se uvlačeći u njih. Ni on, iako mu samo nekoliko mjeseci nedostaje do sedamdesete, nije pokazivao teret godina. Kao i Mick Jagger, koji u sedamdesetoj skače po pozornici kao mladić, Rod je na pozornici neumoran. Hodao je od jedne strane pozornice do druge, skakao, ritao se, pravio iznenadne pokrete kao da ne osjeća godine i artritis. Pred kraj šoa je bacao nogometne lopte sa autogramom, često šutirajući ih daleko u publiku kao da se radi o profesionalnom fudbaleru u najboljim godinama. Raja je bila oduševljena, pjevala njegove pjesme zajedno s njim, zabavljala se. Pokazao se kao pravi profesionalac, odrađujući svoj posao onako kako to treba.

Set laganih numera

Program se završio negdje iza jedanaest. Čekala nas je vožnja kući ali smo usput ponovo morali otrpiti dosadnu kišu koja nije prestajala. Stigli smo kući oko ponoći mokri i umorni ali zadovoljni što smo prisustvovali koncertu za koji se vrijedilo malo žrtvovati.