Guadalajara
Vratila sam se s dosta slika , suvenira i lijepih utisaka. Pocetak puta je bio neprijatan, nevrijeme u Hjustonu i nakon nekoliko odgadjanja otkazan let. Izgubila sam jedan dan, i nakon kratkog odmora zaboravila sam sve one duge sate sjedenja i drijemanja na aerodromu. Ostale dane smo radili po planu i navecer obilazili centar grada i mali gradic Tlaquepaque. U centru grada umjetnici nastupaju na ulici, pjevaci, sviraci, akrobati. Puno je ljudi, turista i domacih setaca. Aleje od hibiskusa i neke vrste bagrema sa divnim narandzastim cvjetovima. U centru narandze i limunovi. Vecere u restoranima pocinju poslije osam navecer. Guadalajara je kolijevka tekile i marijaci sviraca. Marijaci se mogu naruciti da sviraju pored stola, gdje se vecera. Svirka je toliko glasna da niko od ostalih gostiju ne moze razgovarati.
U malom umjetnickom centru koji se zove Tlaquepaque, nasla sam dvije prodavnice sa poznatim meksickim tkanjem. Impresionirao me je nacin na koji su rucno tkani komadi bili predstavljeni sa puno ukusa i mjere, jarke boje , sve lijepo slozeno. Pitala sam mogu li uslikati. Rekli su ne. U mojoj masti sam nasla objasnjenje da se mozda ovdje pere novac od droge pa vise vole da se puno ne vidi sta ima unutra. Ovakva masta je posljedica mog velikog straha od ulicnih sukoba izmedju kartela. Svake godine jedan ili vise kanadjana bude ubijeno na odmoru u Meksiku. Izgleda da sam boravila na dobrom mjestu i ostala postedjena bilo kakvog stresa.
Grad je pun bronzanih skulptura. Kazu da je ovaj grad raj za skulpture. Svuda u restoranima, u hotelu, u prodavnicama, ljudi su jako diskretni i ponekad pretjerano ljubazni.
Guadalajara je takodje veliki centar elektronike. Vec 20 godina velike firme kao sto su HP, Jabil, Flextronics odrzavaju proizvodnju u prilicno velikim fabrikama. To je razlog mog putovanja. Moja firma pokusava da se priblizi kupcima.
Zanimljivo je da me ovo putovanje nije umorilo iako je Guadalajara na visini od 1500 m.
Nadam se da ce vam se dopasti slike.
Dubravka
posted by co | 10:37 PM
4 Comments:
Predivan i tekst i fotografije. Ova fotografija sa cvijetove i narodnjaka mogla bi biti bas pravi odličan pošten koji bih ja rado imala.
Iz ovog sam se uvjerila da gore zaista nema nista, da je sve na zemlji i raj i pakao.
Ovo sve kao da je u raju, a kod nas u poplavnjenim područjima je pravi pakao.
Ne ulazim u ljudske " umotvorine" ( ratovi, etnicka ciscenja, droga, prostitucija, politika itd.) tamo i ovde. Komentarisem samo ono sto priroda napravi i daje i dobroti lose.
Bravo majstorice sto imas takav um i srce da nam docarala ovo sve. Ima ih mnogo naseg svijetua u takvim rajevima, ali vecini je dovoljno da sama uživa u tome
Pozdrav Saima
Puno sunca, svjetla, boja i opet boja, pjesme i plesa, vedrih i ljubaznih ljudi, takvu pamtim Tihuanu i Ensenadu. Bilo je jako davno, ali je još uvijek u meni. Hvala što si me podsjetila na njih.
Bit će mi teško ne vidjeti i ne osjetiti ovog ljeta boje, miris i okus Dalmacije.
Brončanih skulputa posvuda susrećem, ima ih dosta i u Zagrebu. Volim ih vidjeti.
Hvala Co za ovu lijepu muziku
Muchos gracias
Dubravka
Ovaj Ipod nekad izbaci rijec koja nema veze sa onim sto se kuca. Kad nemam vremena da prekontrolisem, onda ni tekst nema smisla. Mozda se da naslutiti da u prvoj rečenici mislim na fotografiju cvijetove i narandzi na glavnom trgu , koje bi mogle biti pošten koji bi rado imala.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home