50 godina mature
U Banja Luku rijetko odlazim. Izbrisala sam svoj rodni grad iz memorije jer to nije više onaj grad. Grad čine ljudi,a tih ljudi više nema.
Pozdrav svima Niskana
posted by co | 8:52 AM
SLIKE I DOGADJAJI
Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.
- Ne znam gdje da počnem
- Race for the Cure
- Joe u Benedumu
- Malo o Mađarskoj
- Na današnji dan
- Sretan ti rođendan Lea
- Travanjsko druženje sa slikarima
- Sinu za rođendan
- Još jedna Nermina
- Leine priče (2)
HELP
Thursday, May 15, 2014
U Banja Luku rijetko odlazim. Izbrisala sam svoj rodni grad iz memorije jer to nije više onaj grad. Grad čine ljudi,a tih ljudi više nema.
Pozdrav svima Niskana
3 Comments:
Draga Niskana
Molim te da ovaj moj komentar ne shvatis kao bilo kakvu moju zelju da ti bilo sta sugerisem.
Napisati cu ti samo svoje iskustvo poslije 40 godina proslave mature.
Ja sam bila sretna sto sam dosla, jer sam se vratila u neka davna vremena i uspomene. Dugo smo bili zajedno na Kozari i sa svima sam pricala o sebi, svom zivotu i ratnim godinama u Sarajevu. Onako kako se moze pricati samo o istinitim dogadjajima koji se prozive i nikad ne zaborave
Jedan drag kolega mi je ispričao svoju priču, koju sam napisala . Dala sam i svoj komentar sa najboljim namjerama i sa mojim shvatanjima porodice. To je moja definicija da dobrobit i sreca svoje porodice nije važnija ni od kakvih formalnih stvari, koje nikom ne cine zlo.
Prije nekoliko dana me zvala kolegica iz Italije na Skype i rekla da je bila u Banja luci dvije godine kasnije, na poziv za proslavu 42-ge godišnjice. Nisam imala pojma o tome . Ona je odmah pitala gdje sam ja i neko joj je rekao da se nisam javila. Sigurna sam da nikakav poziv ni obavijest o tome nisam dobila.
Onda sam razmisljala i shvatila da me sigurno ne zele vidjeti, jer im se moja prica nije svidjela. I kolega o kojem sam pricala mi se nikad nije javio na bezbroj mojih poziva i poruka. Onda sam se sjetila i ponašanja nekolicine kolegica i sto bi Nataša rekla "oci su odraz duše i u njima se sve moze vidjeti".
Sad mi je jos vise drago sto sam bila. Sad mislim da ne postoji iskrenosti. Postoji samo strah od režima, strah od onih koji upravljaju mozgom, dvolicnost i kukavicluk. Zato se ne javljaju na blog. Pitam se da li su oni dani bili stvarni, ona sreca i drugarstvo.Ja nikad nisam bila takva i dobro se osjecam u svojoj koži.
Kako bi mi bilo drago reci svima" ovo je nekad bilo mog brata" . Kod mene svaka prica mora biti ispricana.
Zelim ti sve najbolje i ovo sve shvati samo kao mene.
Sve sto ti donosi mir je najvaznije, a Banja luka zaista nije vise ono sto je nakad bila. Ja sam zadnji put bila od 03 do 05 . 08. 2013 god, i za nevjerovati do danas nisam pozelila da odem. I obilazak kuce vise nije obavezan.Stari se polako.
Pozdrav Saima
Draga Niskana,
Razumijem da su teska takva razmisljanja, ali je vazno da je odluka tu. Odlucila si prema svojim osjecanjima.
Mnogo toga je nestalo, ne samo zbog uzasnog rata, nego i sa vremenom koje prolazi. Mi koji starimo moramo prihvatati te promjene o pomiriti se s tim da su neke stavri jednostavno prosle. Kad to kazem mislim i na patriotizam, ljubav prema domovini, prema rodnom gradu. U 21 stoljecu to vise nije na vrhu ljestvice. Ovdje na zapadnoj strani svijeta ljudi proucavaju i sortiraju generacije. Mi smo na primjer « baby boomers », genearcija «X » je dosla desetak godina poslije nas kao i nasa prva djeca, genearcije « Y » je nasa druga tura djece.
Zadnja je generacija « Z » , rodjeni poslije 2000 u novom milenijumu. Ljudi koji planiraju buduce kuce i gradove, proucavaju ponazanje generacije « Z ». Na primjer, auto i vozacka dozvola za njih nije znak neovisnosti od roditelja , kao sto je to bilo za baby boomers. Na poslu ce traziti mnogo vise odmora i vremena za licni zivot, za razliku od baby boomers koje zovu workaholics. I na kraju njima uopste nije bitno gdje zive, vazno im je da imaju lijep okolis, da ne zagadjuju okolinu.
Vidjela sam model nekog buduceg gradica ili naselja , to je kao neka velika gradjevina, sa naslaganim segmentima, kao lego kocke . U prizemlju su skole i vrtici, onda poslovni dio, na vrhu vrtovi i elektrana na vjetar. Ovo sam sve napisala da ti kazem da imas mladi duh , i sama si rekla da grad ciné ljudi koji zajedno zive na tom prostoru. Ti si sa mladima.
Pozdrav od Dubravke
Proslave matura prije rata su bilo nešto što se nije moglo propustiti. Bili su to susreti sa školskom rajom s kojom se proživjelo mnogo toga što uvijek ostaje u sjećanju. S dolaskom rata i svega onog što on nosi stvari su se promijenile. Dosta raje je moralo napustiti grad i dolazak samo na proslavu za neke predstavlja veliki problem. Za mene je to bio veliki luksuz jer ono dana godišnjeg odmora što se imalo nije se moglo tek tako potrošiti. Zbog toga od 93. nisam bio niti na jednoj proslavi iako ne mogu reći da mi ne bi bilo drago sresti neke od starih školskih kolega i kolegica koje nisam vidio godinama. Kako bih se osjećao da sam kojim slučajem uspio doći, ne znam. Mnogo je toga što me je u mom rodnom gradu razočaralo i teško preko toga prelazim. Valjda sam sličan Saimi jer nikad se nisam pretvarao niti se mogu pretvarati a to se mnogima ne sviđa. Ne mogu biti dvoličan i praviti se da je sve u radu kada nije tako. Znam da ima dosta onih koji znaju kako da se postave u svakoj situaciji i da iz toga izvuku nekakvu korist. Ne pripadam takvim i vjerojatno je to razlog što me mnogi ne vole niti sresti niti vidjeti ali me to apsolutno ne uzbuđuje. Držim se one da je čist obraz vrijednije od svega pa kome to ne paše, njegov problem.
Enisu odlično razumijem i potpuno mi je jasno kako se osjeća. Biti označen kao nepodoban na pravdi boga od onih s kojima si do jučer dijelio i dobro i zlo je nešto preko čega se teško može preći.
A što reče Dubravka, godine prolaze i čovjek se, htio on to ili ne, mijenja i neke stvari su mu sada važnije od drugih u životu i to jednostavno treba kao takvo prihvatiti.
Post a Comment
<< Home