Zagrebački štikleci - II
4. Gornjogradske stube
Felbingerove stube spuštaju se pored nekadašnje Felbingerove kuće s terasastim vinogradom, neobično za gradsku jezgru, o kojima se pisalo u bečkim časopisima. Felbinger je bio najveći zagrebački graditelj u prvoj polovici 19.st.
Kad želimo predstaviti grad u kojem živimo,
polazimo od najvažnijih znamenitosti grada; katedrale, kazališta, specifičnosti
grada, muzeja, vidikovaca, parkova, izletišta,...
Ovaj put sam se odlučila za nešto manje
poznato, manje uočljivo, iako se svakodnevno koristi i baš zato prolazimo pored
toga bez da osvjestimo da se radi o povijesnoj, kulturnoj i urbanoj vrijednosti
grada.
Radi se o jedinstvenim Gornjogradskim stubama.
Zagrebački Gornji grad nalazi se na povišenom
platou, izvanrednoj lokaciji, koja ga je štitila od navala Huna, Tatara i
Turaka. Malen, kao što sam već u ranijem prilogu navela, veličine 500 x 350
metara, omeđen zidinama i obrambenim kulama imao je male drvene stube kojima se
silazilo u podnožje grada, a prije svega prema skeli na plovnoj Savi.
U drugoj polovici 19.st, gradski su oci
odlučili zamijeniti trošne stube novima, kako priliči najvećem i najznačajnijem
gradu Banovine.
Sustav javnih stuba grada Zagreba - projekt
arhitekte Milana Lenucija, poznatog po «Lenucijevoj zelenoj potkovi» Zagreba,
bio je prihvaćen, a nekoliko godina kasnije dobio je i nagradu na gospodarskoj izložbi.
Najveći urbanist i osnivač te djelatnosti
Rupert Melkus realizirao je taj projekt na brojnim gornjogradskim stubama. Radi
se o jednostavnom, modularnom, po mjeri čovjeka, lako zamjenjivom, vrlo lijepom
i jeftinom projektu, koji sjedinjuje beton, drvo i željezo. Oduševio je Zagrepčane
i do dana današnjeg je u upotrebi.
Gornjogradske stube se i danas navode kao
primjer jedinstvene urbane opreme grada.
S južne strane grada, nakon što je prošla
opasnost turskih navala, srušena su gradska vrata pored kule Lotrščak, te je izvan
zidina izgrađena južna promenada – Štrosmajerovo šetalište s kojega se
Zakmardijevim stubama spušta na istok u Radićevu ulicu, na zapad u Mesničku, a
na jug u Bregovitu ulicu, u kojoj je 1901. puštena u rad uspinjača, godinu dana
prije otvaranja prve tramvajske linije.
Zakmardijeve stube – I.Zakmardi, 17.st., pravnik, humanist, osnivač Arhiva |
Prema zapadu se na Mesničku ulicu iz Matoševe
ulice spuštaju Kapucinske stube, narod ih je zvao i Vještičje štenge. Naziv
Kapucinske dobile su jer su bile tik uz Kapucinski samostan, danas je tu
Hidrometeorološki zavod. Stube su vodile do zapadne kule s gradskim vratima,
koja je srušena, a Mesnička je ulica produžena prema sjeveru, i njome se
prilazi Markovom trgu. Stube izlaze u Mesničku pored stare kuće iz 17.st s očuvanim
originalnim ganjkom.
Kapucinske stube – 1898. |
Malo sjevernije od Kapucinskih stuba iz
Matoševe ulice se spuštaju druge stube, kroz Tepečićev klanac, koji je dobio ime
po narodnom poslaniku, koji je izgubio život uporno, godinama, nažalost
bezuspješno, tražeći da se poštuju stare pravice, da poslanici budu izborni, a
ne doživotni i da ne budu samo iz plemićkih obitelji.
Tepečićev klanac |
Prema istoku se izlazilo kroz glavna gradska
vrata – Kamenita vrata, koja su jedina sačuvana.
Rušenjem sjevernih vrata grada izgrađena je sjeverna
promenda – Vrazovo šetalište, po
pjesniku i Ilircu Stanku Vrazu, a pored Muzeja grada Zagreba, nekad samostana
Klarisa, izgrađene su stube kojima se spuštalo na Vrazovo šetalište i Radićevu
ulicu. Radićeva ulica bila je najvažnija poslovna ulica izvan grada, u kojoj su
se nastanili Nijemci i Grci, gdje su bile trgovine, banke, štamparije, obrti.
Ulaz na Vrazovo šetalište |
Pogled na katedralu sa šetališta |
Iz Radićeve ulice spuštaju se troje stube,
koje su nekad vodile na potok Medveščak, danas Tkalčićevu ulicu i na Kaptol:
Mlinske stube, Felbingerove stube i Male stube.
Male stube vode na Kamenita vrata kroz
prolaz u prekrasnoj neorenesansnoj
palači nekadašnje Prve hrvatske štedionice, prvi rad arhitekte J.J. Grahora, koja
plijeni pažnju svojom arhitekturom, skulpturom Hrvatice i reljefom boga Merkura.
Zgrada nekadašnje Prve hrvatske štedionice |
Male stube na koje se ide kroz prolaz zgrade Prve hrvatske štedionice |
Felbingerove stube spuštaju se pored nekadašnje Felbingerove kuće s terasastim vinogradom, neobično za gradsku jezgru, o kojima se pisalo u bečkim časopisima. Felbinger je bio najveći zagrebački graditelj u prvoj polovici 19.st.
Felbingerove stube |
Mlinske stube |
Poslužite se skicom Gornjogradskih stuba i ako
vam se ukaže prilika u ovim nastupajućim danima godišnjih odmora, prošećite
njima, upoznat ćete zanimljive kutke Gornjeg grada i vratiti se u romantične
dane prošlih vremena.
5. Oglasni stup
Od stare urbane gradske opreme oduševljavaju me
i oglasni stupovi iz prve polovice 19. st.
Na Trgu bana Jelačića ih je tri, u bazi
prilagođenih novo uređenom Trgu, dva su na tržnici Dolac, jedan je na Kaptolu.
Toliko sam ih pronašla, možda ih ima još, saznat ću u svojim istraživanjima
stare zagrebačke jezgre. Raspitivala sam se tko je projektant, ali mi nitko
nije znao odgovoriti na to pitanje.
Ako pročitate ovaj prilog, sigurna sam da će
te ih uočiti.
Nataša
Oglasni stup |
Oglasni stup ispred Waserthalove kuće, pa Varteksove, danas Mullerove,1889. na Trgu bana Jelačića |
Labels: natasa
2 Comments:
Nisam imala vremena posvetiti se prvom clanku o Gradecu i ako bih imala puno toga reci o sjaju njegovih procelja bijedi unutarnjih dvorista, s obzirom da sam i sama neko vrijeme stanovala u Tkalcicevoj 36.
Stube ne mogu preskociti jer sam i sama zaljubljena u taj projekt ( nisam znala da je Lenucijev ) koji je od gornjogradskih ulica napravio finu paukovu mrezu u koju se vecina setaca svojevoljno i s ljubavlju zaplete. Otkrila sam ih jos puno istocno i zapadno od Gradeca. Prije nekih mjesec dana otkrilla sam jedne na Jordanovcu, pa i ako sam se jako zurila nisam odolila iskusenju da saznam kud ce me odvesti.
Nije me zabadava moja mama od malena zvala skitnicom.
Nada
Odavno sam se spremala ispraviti navedeni broj oglasnih stupova iz 19.st, pa nikako da to učinim. Prvo sam se nadala da će se javiti koji Zagrepčanin/ka, a onda na njih zaboravila. Ipak zbog onih koji će, možda jednog dana, ove naše tekstove čitati pišem ovaj ispravak.
Na Trgu bana Jelačića je pet (5) oglasnih stupova, a ne tri (3) kako sam navela.
Pojavio se još jedan i iznenadio me, nalazi se na samom utoku Ulice baruna Franje Trenka na Trg kralja Petra Svačića (u blizini hotela Esplanade). Taj dio grada do Botaničkog vrta obiluje prekrasnim palačama i vrijedi ga posjetiti.
Na suprotnoj strani Ulice baruna Trenka, Trg se nastavlja u Žerjavićevu ulicu, a na samom njenom početku, na broju 4, nalazi se privatna kuća Hermana Bollea (njegov projekt), čuvenog graditelja Zagreba ( Mirogoj, HAZU, MUO, katedrala, crkva Sv Marka, ...). Nažalost zapuštena je i čeka svoj red za obnovu.
Siromaštvo, kakve god bilo prirode, uzima svoj danak.
Kad bih nastavila o tom Trgu bio bi to novi prilog, zato se treba zaustaviti.
Nataša
Post a Comment
<< Home