Idemo naši

"Pripreme" kod nas u backyardu

Dočekali smo i taj dan: nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine je odigrala prvu utakmicu na svjetskom prvenstvu. I to sa Argentinom, koju sam prije početka prvenstva smatrao jednim od najvećih kandidata za prvaka svijeta.

Strepio sam od same utakmice, od početničkih grešaka koje su u ovakvim situacijama gotovo redovita pojava, i kada smo već u trećoj minuti nesretno zabili sami sebi gol, mislio sam da nas čeka katastrofa. Međutim, prevario sam se. Naši igrači su ostali mirni, nije bilo panike kao što se to moglo primijetiti kod Hrvata u utakmici protiv Brazila, i svakom minutom su igrali sve bolje i bolje. Bila je to igra dobro uštimanog tima koji je svijetu pokazao da će se o njima još ćuti. Mesi nam je (a ko bi drugi) uskratio nadanja u pobjedu ali častan poraz nas ne smije razočarati. Bosna je igrala odlično, po mom mišljenju mnogo bolje nego Hrvatska (koja je, istina, pokradena skandaloznim odlukama sudije) i uz malo sreće bi je trebali gledati u drugom krugu.

Naša raja se zagrijava

Za razliku od sramotnih izvještaja iz Banjaluke u kojoj većina ne samo da ne navija za Bosnu, nego iz zavisti navijaju za njene protivnike, ovdje kod nas se ovo malo naše raje organiziralo i pratilo utakmicu u jednom manjem sportskog baru u blizini naše kuće. I naša ekipa, sastavljena od Tufekčića, Porića i Komljenovića se pridružila. Mjesto sastanka: naš backayard. Popodnevna kava i krempita pa onda pravac mjesto okupljanja. A tamo, ludnica. Omanja prostorija na spratu već gotovo puna. Dosta mlade raje. Bosanske zastave, dresovi... I dosta piva i hamburgera. Iako nas je autogol šokirao, nije nam pokvario štimung. Svaki dobar potez naših igrača je pozdravljan burnim navijanjem a gol Ibiševića, tog momka koji je jedva izvukao živu glavu iz svoj mjesta u istočnoj Bosni da bi svoju karijeru započeo u St. Louis-u, je uzrokovao erupciju oduševljenja. Utakmicu smo izgubili ali se nismo osramotili. Čak što više. Pokazali smo svijetu da se na onim našim krajevima još uvijek igra izvanredan nogomet, da smo zemlja kojoj ne nedostaje talenata svih vrsta i da nam ni mržnja ni pakost ne mogu nauditi.

Vratili smo se kući oko devet uveče zadovoljni što nam je vikend prošao u lijepim događajima, čemu je doprinijelo i preksrano vrijeme.

A da se sve ne završi samo na priči, evo i par slika.

Glavni navijači: Jasna i dida Dane

Nino Pavković, sin Asije i Zorana

Ekipa za našim stolom

Aida Habul

Nera, Co, Aida iz Sarajeva i Jasna

I klopa je tu

A evo i malo atmosfere nakon našeg gola.