Srbijanka
Vec dulje vrijeme prolazim kraj ovog prekrasnog grma i stalno si obecavam da cu se vratiti sa foticem. Zaboravim. Jutros primjecujem da je vec prilicno ocvao i prisilim se da se vratim i poslikam ga. Listovi mu u dnu stabljike ruzni, veliki, grubi , a gore, u visini more bjelo-ruzicastih njeznih cvijetova. Malo slikam, malo se divim grmu i tek kad sam odlucila ici kuci primjetim kako me s ocitim ponosom promatra susjeda, vlasnica prekrasnog vrta. Pitam je kako se zove cvijet ? " Nitko ne zna ", kaze mi. " Za vrijeme Tita u blizini je zivjela jedna Srbijanka. Ona nam je dala sjeme. Po njoj mi taj cvijet zovemo Srbijanka", objasnjava mi susjeda sa naglaseno prigorskim tonalitetom u glasu. Susjedin vrt je inace prekrasan, pun juka, raskosnih begonija, pustinjskih zvijezda, ali ja radije pogled zadrzavam na mindjusicama, skromnim turskim karanfilima, orlovim noktima i ostalom cvijecu koje me asocira na vrtove moga djetinjstva.
Srbijanku je posijala na dislociranu travnatu povrsinu da bi istakla njenu raskos. Meni samo smeta sto se u njenu vilinsku krunu upetljao dosadni i priprosti hibiskus.
Nada Štefanac, Zagreb. 29. lipnja, 2014.
 |
| Orlovi nokti |
 |
| Srbijanka u zasticenom kutu |
Labels: nada
posted by co | 10:34 PM
2 Comments:
Veliki ruzni listovi, lijepi mali cvjetovi, trava i korov. Ispod njih million malih insekata, gljivica i bakterija, odrzavaju plodno tlo. Korijen uzima sto mu treba, u zelenilu se desava fantasticna fotosinteza. Svi su tu zajedno, u punom sjaju svaka grancica i svaki list ima svoju svrhu, nema tu ni rasipanja, ni sta da fali.
Ta priroda, velika je to skola za sve nas.
Draga Nado ne bih mijenjala ovu toplu, kratku pricu ni za jednu politicku raspravu.
Pozdrav od Dubravke
Znam se ja Dubravka " svadjat " i oko cvijeca. Eto, neki dan sam spotala Niskanu sto je na FB_u ukrasnu jagodu ( duchesnea ) nazvala sumskom.
Isto neki dan, provela sam prijateljicu po " mojim bascama " (pisala sam o njima ). Prisjecale smo se naziva sedefa, kadifice...Priznale smo same sebi da neke nikad nismo ni znali, a sad kad zelimo jedna drugoj dozvati u sjecanje neki od tih cvijetica ljutimo se sto nismo nikad pitali za ime.
Hit toga dana bio je mirisni grm kamilice. Tesko smo se odvojili od njega.
Lijepi pozdrav i pusae za Mauricija i Maju.
Nada
Post a Comment
<< Home