Još starije slike (umjesto komentara)
Postovana gos. Winkler
Internet je zbilja cudo. Mene fascinira i uzbudjuje kad dobijem reakcije od kud se ni u snu ne bih nadala.
Banja Luka se na zalost srami cak i svojih slavnih sugradjana druge nacionalnosti i sustavno ih presucuje.
Ovdje cu predociti jedan mali dio teksta , inace posvecen kontessi Adelini Del Mestri, a koji se odnosi na Banju Luku. Tekst je iz serije napisa "Devet bisera opatijskih kruna", a napisao ga je Jan Bernd Urban na portalu Liburnija.net. Vi sigurno znate puno vise o tome, ali nasim citateljima ce to zacijelo biti zanimljivo.
Još za njena života došla je do spoznaje da je nepredvidivim božjim putovima u malenom bosanskom mjestu Petrićevac kraj Banja Luke na svijet stigao jedan Del Mestri. Guido del Mestri (1911.-1993.) je zasigurno bio jedan od onih neponovljivih likova, koji nas uvijek iznova tjeraju na razmišljanja o nepredvidivosti našeg života. Rođen kao austrijski grof, talijanskog materinjeg jezika, rano djetinjstvo proveo je na kaldrmi bosanske kasabe igrajući se s hrvatskim katolicima, srpskim pravoslavcima i bosanskim muslimanima s kojima je dijelio sve muke i radosti školovanja prvih četiri razreda u kojima je i učiteljeva pismenost bila upitna. Ono što naša Adelina nije doživjela, bio je nastavak te priče, na koji bi, da ga je doživjela, vrlo vjerojatno bila silno ponosna. Mali Guido je iz Banja Luke krenuo na daljnje školovanje u isusovački kolegij Kalksburg kraj Beča. Godine 1936. zaređen je za svećenika. U međuvremenu je stekao akademski naslov doktora filozofskih nauka, dok je 1937. dodao tom naslovu doktorat teologije, a svega tri godine kasnije brani doktorat iz kanonskog prava. Ataše u nuncijaturi u Beogradu, sekretar u predstavništvu Vatikana u Beirutu, referent nuncijature u Bukureštu, službenik u sekretarijatu Vatikana u Rimu, otpravnik poslova u Damasku i Djakarti, savjetnik u nuncijaturi u Bad Godesbergu, apostolski delegat u Nairobiju, apostolski delegat u Meksiku, pronuncijus u Ottawi i konačno nuncijus u Njemačkoj. Biskup, nadbiskup, kardinal.
Tečno vladanje hrvatskim, talijanskim, njemačkim, engleskim, francuskim, rumunjskim i dakako latinskim jezikom. Skroman i ambiciozan istovremeno, povučen i izvanredno savjestan, suveren u donošenju i najtežih odluka.
Za nas, koji pokatkad koračamo stubištem Del Mestri korisno je znati da je kardinal Guido del Mestri, izuzetno mnogo učinio za smanjenje patnji hrvatskog naroda u ratnom vrtlogu u kome se našla Banja Luka njegova djetinjstva.
O tome može najboljim svjedokom biti dr. Franjo Komarica, banjalučki biskup.
Tekst zavrsava zgodnom recenicom : Neki bi pricali, ali nemaju o cemu, neki ne znaju pricati, a imali bi o cemu.
Lijepi pozdrav i hvala Vam na javljanu.
Labels: nada
9 Comments:
Postovana i draga gdjo. Nado, neobicno mi je drago da ste objavili ovu pricicu. Meni je tekst o Adelini i vili u Voloskom vec poznat, ali dok ima ljudi kao sto ste Vi, sigurno ce se jos poneko negdje naci koga ovakve price interesiraju.
Guido gf. Del Mestri je brat moje bake.
Srdacno i svako Vam dobro!
Felicitas
Uglavnom nepoznate, zanimljive i teške sudbine «kuferaša» u BiH.
Upotrijebila sam Jergovićev izraz za pripadnike raznih naroda, koji su kao austrougarski službenici dolazili i ostajali u Bosni.
Jergović je opisujući svoj rod i one s kojima su dolazili u dodir dao izvanredan prikaz sudbina «kuferaškog» naroda. Mnogi su se saživjeli s novom sredinom, mnogi orodili s domicilnim stanovništvom, ali u zlim vremenima, kojih je bilo mnogo na Balkanu sve do današnjih dana, postali bi ponovo stranci i morali otići. Odbacila ih je nova Domovina, a staru iz koje su im preci došli, odavno više nisu osjećali svojom.
Nažalost, ništa neobično, Bosna je i svojima, domicilnim narodima bila čas majka, čas maćeha, čas krvnik.
Ipak, ili srećom, «kuferaši» su bili onaj obrazovaniji i imućniji sloj građanstva i unatoč svim stradanjima mnogi su uspjeli u životu.
Žilav je «kuferaški» narod!
Ima mnogo razloga zbog kojih opravdanu gorčinu treba zamijeniti boljim, pozitivnim emocijama.
Pročitajte Jergovićev roman Rod. Izbacite predrasude iz sebe, s koje god vam strane bile nametnute i čitajte otvorenog, svog uma.
Nataša
@ Natasa
Vrlo ruzan i uvrjedljiv naziv. Ne sjecam se da je itko kuferasima nazvao one malobrojne strucnjake koji su iza drugog svj. rata bili poslani da pomognu nerazvijenim krajevima Jugoslavije
Ne znam Natasa gdje ti nalazis tu gorcinu. Ne znam ni kako drugi, ali ja je nemam ni trunke, jedino imam potrebu da neke stvari iznesem na vidjelo, bez celofana.
U cemu bi tu trebao i mogao pomoci Jergovic zbilja ne razumijem.
Nada
Nado,
Jergović ni u čemu ne može pomoći, niti sam poziv da čitatelji bloga pročitaju njegovu knjigu Rod uputila iz tog razloga. Bila mi je jedina želja da sve koje zanima taj dio povijesti Bosne o tome nešto više saznaju, a to mogu i iz njegove knjige.
Dali je izraz «kuferaši» ružan i uvredljiv ovisi o nama i onome što sve pod njime podrazumijevamo. Meni nije uvredljiv, jer da jeste ne bih ga upotrijebila, već mi daje slikovit prikaz njih, ali i sredine u koju su dolazili.
Predrasude očito ne mogu biti izbjegnute.
Ne želim više nastavljati s diskusijom, ne bi nas ničemu poželjnome odvela.
Nataša
Svemu sto radim nastojim dati svoj osobni pecat. Dozvoljavam da se to nekima ne svidja. Dozvoljavam i da se u mojim tekstovima iscitava ono cega nema. Ali da me se preodgaja...za to sam malo pre stara.
Bez ljutnje i lijepi pozdrav, Nada
Izraz k u f e r a s(na s tvrdi znak) je pejorativ,porugljiv naziv.
1.O ovom izrazu na HRVATSKOm JEZICNOM PORTALU navedeno je slijedece:
"r a z g.p e j o r.onaj koji se stalno seli(pa stalno nosi kufere);dosljak,vjecni stranac."
(VIDI:hjp.novi-liber.hr/)
2.Leksikograf i jezikoslovac dr B.Klaic o ovom izrazu naveo je ovo:
"Kuferas...-porugljiv naziv za cinovnika(jer nema svoje kuce,nego s"kuferom"putuje kamo ga premjeste"
(VIDI:Dr B.Klaic,Rj.stranih rijeci ...,Zgb,1962,str.831.)
Babo iz Amerike
Još od djetinjstva sjećam se da se govoril"Tamo kod imanja grofice Delmestre" za neku lokaciju na Petrićevcu.Moj otac bi znao puno o tome,ali zna i Fahro.Mnogo mi je činjenica rekao.Svodi se na to da je naš stric Pišta Bahtijarević bio veliki prijatelj sa Herbertom Winklerom.Sa "Kinijem" se viđao i Fahro u Njemačkoj,dok je prije išao raditi ljeti kao tenis trener.Fahro kaže da je Kini bio zaljubljenik u Banja luku.Ukucajte na Googlu HERBERT WINKLER i otvoriće se "CAFE KAJAK" tj "Nostalgićna Banja Luka u meni" iz 2006 god. gdje Kini piše o svojoj ljubavi prema gradu.Niskana
Draga Niskana, hvala Vam za sjecanje na imanje moje bake i moga tatu!
Pozdrav!
Kinijeva kcerka-Felicitas
Postovana Felicitas,
Moja baka Ana prica da je cuvala groficinu kcerku Felicitas na Petrićevcu. Ako ste to mozda Vi, bila bih zahvalna da se javite na email markovicb24@gmail.com ili na broj telefona 0038765262955
Post a Comment
<< Home