Oaza u Malmeu

Zadnji dan posjete Evropi smo odvojili za posjetu Ismeti i Bedri Hamzić, našim prijateljima koji već dvadesetak godina žive u Malmeu, gradu kojeg od Kopenhagena, iz kojeg smo letjeli nazad kući u Pittsburgh, dijeli dvadesetak minuta vožnje modernim vozom. Ismeta i Bedro su u Banjaluci držali restoran Oaza, poznato sastajalište onih pravih banjalučana a ovdje, u novom kraju, zatekli smo jednu drugu oazu: poveliko dvorište u kojem uživaju u plodovima svoga rada.

Nakon što smo ostavili svoje kofere, prije nego što smo se udobno smjestili ispod nastrešnice u kojoj Bedro provodi većinu svojih penzionerskih dana, obišli smo dvorište u kojem nema čega nema. Posadio je Bedro jabuke, kruške, šljive, i kupine su tu, u povelikom stakleniku vinova loza puna plodova, čak se našlo mjesta i za smokvu, a o povrtnjaku da i ne govorim. Paradajz, paprika, krompir, mrkva, blitva, nema šta nema. U blizini kuće se smjestila mala fontana za koju Bedro kaže da mu zamjenjuje Vrbas koji teče uz porodičnu kuću Hamzića u Banjaluci. Ispod nastrešnice su instalirani zvučnici a i poveliki televizor je tu. U jednom kutu, odmah do nastrešnice je i obavezni roštilj koji je svoju vrijednost dokazao vrlo brzo. Jelo pripremljeno ispod saća nam je mirisalo još dugo nakon što smo stigli nazad kuću u Carnegie.

Posebna Bedrina ljubav su pčele. U jednom od uglova dvorišta ispod stabla šljive koja je ove godine izuzetno dobro rodila, smjestilo se desetak košnica koje su prava mala tvornica meda. Reče Bedro da košnica ima još na nekoliko mjesta u okolini grada a u podrumu mi je pokazao radionicu u kojoj ih sam pravi. 

U prostranom dvorištu se skupilo lijepo društvo. Pored Ismete i Bedre, bili su tu Ismetin brat Ido sa Amrom i kumom, stariji sin Samir sa familijom, a i mlađi sin Nermin je stigao iz Geteborga. Uz jelo, piće i razgovor, vrijeme je prosto letjelo i tek predveče smo se zaputili u dio Malmea koji smo posjetili tokom naše prve posjete. Interesantan neboder koji je bio u fazi izgradnje sada je okružen naseljem ispred kojeg je izgrađena plaža i lijep prostor za odmor i zabavu. Ovaj dio grada je postao veoma popularno okupljalište građana Malmea u što smo se sami uvjerili.

Kući smo se vratili pokasno a ujutro je trebalo poraniti na avion. Iako smo bili umorni od događanja tokom dana ostali smo pod Bedrinom nastrešnicom do poslije ponoći.

Bio je ovo naš drugi susret u dvadeset godina. Kada ćemo se ponovo okupiti, ne znamo, ali se nadamo da će to biti kod nas, u našem dvorištu, koje, istina, nema ni krušaka ni jabuka, ali za druženje pravih prijatelja to je najmanje važno.

U hladu nastrešnice

Bedro, Ismeta, Ido i Amra

Šljiva

Košnice

Bedro priča sa pčelama

Sače puno meda

I kruška je tu

A biće i grožđa

Osmjesi na licu, zna se zašto

Stigao je i Samir sa familijom

Mali predah poslije obilnog jela

Didin mezimac

Lijep zalaz sunca na obali

Bedro u svom dvorištu

Prijateljice iz djetinjstva

Ekipa na obali mora

Na pramcu "Titanika"