Akvileja

Pred bazilikom

AKVILEJA, Aquileia, 25. Sept. 2014.

Akvileja je 40-tak km udaljena od Trsta, pretpostavljam da ste u Trstu gotovo svi bili, pretpostavljam i da su rijetki posjetili Akvileju, a vrijedi ju posjetiti, preporučujem uz vodiča.

Krajem septembra, na Jadranu u toploj jakni, teško je povjerovati, a ni najstariji se ne sjećaju tako svježeg i kišovitog ljeta. Hladno i bura, loša kombinacija na moru, srećom se počelo pojavljivati sunce kako je odmicao dan.

Ljeto nam se vratilo ovih nekoliko prethodnih dana u prvoj polovici oktobra, «bablje ljeto» do sada nije iznevjerilo, a prognoze su da bi moglo duže potrajati.

Akvileja je osnovana 181. g. p.Kr. kao rimski vojni logor, razvijao se uz rijeku Natisone i bio značajna riječna luka na tom dijelu Rimskog carstva, udaljena 10 km od Jadranskog mora u koju se ulazilo plovnom rijekom. Od Akvileje do Baltika polazila je čuvena Jantarna cesta, najbolje izgrađena cesta u cijelome carstu, popločana od početka do kraja, s odmorištima i uređenim izvorištima pitke vode.

U vrijeme najvećeg procvata Akvileja je brojila oko 100 000 stanovnika, danas svega 3500 stanovnika, bila je pored Rima i Konstantinopola ( Carigrada) treći najbogatiji grad. Brojne su iskopine iz tog vremena, a jednako toliko ako ne i više ih je pod zemljom i čeka bolja, bogatija  vremena da budu otkopane i istražene.

Jantar im nije služio za izradu nakita, već bočica za parfeme i držače za damska ogledala i četke za kosu.

Zbog jake trgovine i raznih obrta, grad je bio iznimno bogat, imao je luku, uz nju tržnicu, skladišta, forum, upravne zgrade, palače - domusi, hram, amfiteatar, pitku i toplu vodu te kanalizaciju u insulama, višekatnicama sa stanovima za siromašnije, ...

Riječna luka

Grad je polako počeo stagnirati kako je počela presušivati rijeka, od početnih 50 m širine, danas ne prelazi 2m širine. Kraški je to teren, pa takve pojave nisu rijetkost.

Na rimski hram, nadograđena je u 4.st. prva kršćanska bazilika s krstionicom oslikanom freskama.

Iako su izgradili obrambene zidine 3 m visoke, nisu ih zaštitile nakon tromjesečne opsade od napada Huna.

Dobra stara Jantarna cesta direktno i bez prepreka vodila ih je do Akvileje. Atila, Bič božji nije imao milosti. Grad je potpuno sravnjen, a stanovništvo koje nije pobjeglo na okolne otoke, pobijeno je. Izbjeglo stanovništo se počelo nastanjivati na ušću rijeke Po, oni su utemeljitelji Venecije.

Grad je kasnije obnovljen, zatim je u 6.st. pao pod Langobarde, u 8. st. pod franačku vlast.

Patrijarh Popone je izgradio novu baziliku početkom 11.st, u 18.st. patrijaršija seli u Udine i grad polako stagnira.

Danas je to turistički grad, pod zaštitom UNESCO-a, koji ima što pokazati brojnim posjetiteljima.

Prije svega vrijedi vidjeti najveće, 860 m²  velike i iznimno sačuvane podne mozaike u bazilici. Ispod prezbiterija, nalazi se ciklus freski iz 12. stoljeća s prikazom korijena kršćanstva u Akvileji i sv. Hermagorasa, prvog biskupa.

Tu su i krstionica, ostaci rimske luke, foruma, tržnice, palača, ulica, muzej grada prebogat iskopinama i najvrijednijim eksponatom - najstariji i jedini na svijetu sačuvani drveni kostur riječnog broda iz rimskog doba,...

Trst

Ostalo nam je 2h slobodnog vremena za Trst, što je većina iskoristila za ručak, a ja, koja jedina nisam nikad bila u Trstu za upoznavane grada.

Manji lučki grad, svega 200.000 stanovnika, sa zgradama čipkaste specifične arhitekture, smješten u uskom pojasu između mora i brda, uskih ulica, gustog prometa, zanimljivim kanalom Grande, lijepim glavnim trgom, prepun vespi, ali unatoč svemu pomalo uspavan grad i to bi bilo sve što sam zapazila.

Nije me se dojmio.

Mogu pretpostaviti kakav je bio za navale građana iz svih dijelova Jugoslavije.

Trst je danas dohvatljiv za 3h vožnje, ali su potrebe za njime male.

Ne mogu se pohvaliti svojim fotografijama, zato prilažem ovaj link gdje ih je mnogo više i znatno su bolje.

https://www.google.hr/search?q=Aquileia,&client=safari&rls=en&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=Iuo2VOWjIsT9ygOUmoKoBQ&ved=0CB4QsAQ&biw=1175&bih=608

Nataša