Sezona sakupljanja jabuka i para

Odmori su zavrsili, pocela je skola. Dani kraci, noci hladnije. Stigla je sezona jabuka, pripremanja zimnice i vina.

Septembar je takodje sezona raznih dobrotvornih maratona, voznje bicikla i hodanja.

Ovo je peta sezona u kojoj nasa grupa s posla skuplja prilog za pomoc istrazivanja bolesti srca i krvnih sudova. Procedura je slijedeca: treba se prijaviti, platiti sam ili prikupiti od prijatelja i familije minimum $50. Web stranica je spremna za svakog clana ekipe, koristi  se za prikupljanje para. Nasa tura je 6 km. Ima i staza od 3 km za familije s malom djecom i ostale koji ne zele puno hodati.

Prosle nedelje je bilo nekoliko maratona na montrealskom ostrvu. Mnoge ulice su bile blokirane. Predivan suncan dan. Nase hodanje je priredjeno u poznatom parku Cap St-Jacques na samom sjeverozapadnom cosku ostrva. Suma za hodanje i cross contry skijanje po zimi, plaza, farma sa domacim zivotinjama, basta sa organic povrcem. Tu je i stara kuca Maison Brunet, koja se iznajmljuje za proslave rodjendana i svecane vecere . Naravno tu su i raznorazne domace zivotinje na radost djeci, kao i koliba za kuhanje maple sirupa u rano proljece. To je bio prvi park kojeg smo upoznali po dolasku u Montreal. Nebrojeno puta smo ga posjecivali u svako godisnje doba. O tome sam vec ranije pisala. 

Ove nedelje su skupili ljudi vecinom sa zapadne strane ostrva, televizija i razne privatne firme koje nude zdravu hranu, masazu i svjeze voce. Program je poceo predstavljanjem ekipa i sponzora, I na kraju svjedocenja bolesnika. Jedna zena u cetrdestim je pricala o svom zivotu, nosi pacemaker od svoje dvanaeste godina, ima dvoje djece . Imala je nekoliko kriza, iz kojih se jedva izvukla. Sad su joj

dodali da stalno nosi prsluk sa elektronskim uredjajem koji prati rad srca i signalizira svaku anomaliju. Poslije je na binu dosla jedna majka, cija je kcerka takodjer pocela nositi pacemaker u dvanaestoj. Djevojcica je imala aktivan zivot, divno je pjevala i plesala. Jedne veceri se vratila sa nastupa, imali su veceru, poljubac za laku noc, i djevojcica od sesnaest godina je umrla na spavanju. Njen puls je dostigao 400 otkucaja u minuti. To se desilo prije sest godina, I da je djevojcica imala taj prsluk sa monitorom, njen zivot bi bio vjerovatno spasen. Poslije svjedocenja se rade vjezbe zagrijavanje i onda hodanje  kroz sumu. S nama su hodala i djeca jednog kolege. Kolega je pustio muziku na njegovom telefonu. Divna smirujuca muzika. Kineski instrumenti sviraju zapadnu muziku.

Djevojcica je pred kraj bila malo umorna, ali je potpuno zivnula kad je vidjela bijele kokoske.

Poslije smo se odmarali uz Subway sendvic, sladoled i jabuku sa farme. Sutradan smo vidjeli nas rezultat. Skupili smo oko $1030, od toga je nasa firma dala pola. Nije lako iskamciti pare od ljudi. 

Prije mnogo godina moj tadasnji sef mi je “objasnajavo” ekonomiju u sjevernoj Americi: ovdje svako ko nesto radi ima viska novca, neko manje neko vise. Vazno je znati kako izvuci taj visak od njih.

Pozdrav svima od Dubravke