Uprizorenje - izložba slika Lovre Artukovića, 13. 9. 2014.
Ponovo Lauba, lijepo uređen široko namjenski prostor
nekadašnjeg manježa austrougarske vojske, kasnije su ga za razne namjene
koristile novonastale države, ovaj put subota, ponovo u neobično vrijeme, 15h, punih
8 mjeseci od izložbe slika mladog Vehabovića, sada, na dan ranije otvorenoj izložbi
slika Lovre Artukovića, renomiranog hrvatskog slikara, od prije par godina s
mjestom boravka u Berlinu.
I ponovo s pitanjem – Zanima li to čitatelje
bloga?
Ipak, zbog onih nekoliko koje zanima
slikarstvo i život u gradu bivše zajedničke države, ne odustajem.
Izložba je izazvala zanimanje Zagrepčana, pa ih je bilo i u ovo neobično vrijeme.
Sama, iznevjerila me prijateljica. Istina, Lauba je u blizini maminog stana,
njoj je podalje, a i obaveze je pritisle.
Za tridesetak izloženih slika, velikog
formata, narativnog karaktera, prije svega provokativnih, izrađenih u ulju na
platnu trebalo mi je 35 min, za svaku sliku po jednu minutu i 5 minuta koliko
je trebalo da me na zamolbu uslika nepoznati posjetitelj.
Nisu mi nepoznate Artukovićeve slike, ali ih
do tada nisam vidjela uživo.
Vidljivo je slikarsko umijeće, dobro sam uočila
tehniku kojom se služio, koristilo je, čak mi se činilo da bih neke njegove
slike lako naslikala, ali teme su mi odbojne, mnoge i morbidne.
Pitam se što se nalazilo u slikarevoj glavi
dok ih je slikao, što je njima htio poručiti i kakav je on zapravo čovjek? Ne
razumijem ga, strana mi je takva njegova potreba.
Slika ispred koje sam se slikala, koja je
zanimala Zagrepčane, nažalost najviše zato što su se pitali tko su mu bili
modeli, Zagepčanke ili Berlinčanke?, meni je odbojna, neprirodna, nije
svojstvena ženama, ako i jest onda ih je zanemariv broj, čista je imaginacija
slikara, muškarca. Naravno, svatko ima pravo biti svoj, prihvaćam različitost. Jesu
li mu ti modeli trebali satima pozirati, nisu naravno, sada to znam, prije bi
me mogli uvjeriti u suprotno. Što se nalazilo u njemu i njima u trenutku
slikanja , mislim da razumijem.
Daleko bilo od mene.
Prilažem nekoliko linkova, a za one koje
zanima ova tema na njima ima još fotografija njegovih slika i izjava, te
mišljenja nekih kritičara.
Trudim se gledati svojim očima i svojom
glavom, pa neka i griješim, o ukusima se ne raspravlja, različitost ljudskih
karaktera prihvaćam, i nisam za «velike» priče koje prate ovakve manifestacije.
Nataša
0 Comments:
Post a Comment
<< Home