Bilo je davno
Bilo je
Lijepo,
Nježno,
Toplo,
S osmijehom i
smijehom,
S iskrama u očima,
S proljećem u duši,
S puno ljubavi.
Nataša
Labels: natasa
Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.
Labels: natasa
4 Comments:
Slika je divna,kao i stihovi.Nataša svakim danom sve više napreduješ i svakom pogledu.Talenat i volja ćine čuda.Nadam se da je i Nikica zadovoljan slikom.Puno uspjeha ti želim u daljem radu.Niskana
I SAD JE
LIJEPO
NJEŽNO
TOPLO....
I sve dalje isto sto Natasa napisa u kratkom stihu ali sa dugim trajanjem onoga sto se iz ovoga osjeti.
Pozdrav od " jednookog Dzeka"tj mene sa flasterom na oku. Zbog operacije katarakte. Saima
Zahvaljujem svima na lijepim riječima podrške za ovaj i prethodni prilog.
Draga Saima slažem se u potpunosti s tvojim komentarom.
Drago mi je da si se javila, malo sam se i zabrinula, dugo te nije bilo. Zadnji komentari nisu bili svojstveni tebi, kao da se izgubila tvoja pozitivna energija i optimizam.
Raduje me da nije tako, želim ti brz oporavak.
Kad oko dozvoli očekujemo vijesti iz Sarajeva.
Pozdrav svima,
Nataša
Draga Natasa
Napisala si komentar tacno pogodivši moja osjecanja i popuštanje u pozitivnoj energiji koja me je čitav zivot držala.
Bila sam tri dana u bolnici, prvi put u ovih 67 godina, ako se izuzmu dva poroda u kojima sam samo " uletala i izletala" u bolnicu. Prvi put u BL 70-te u baraci preko puta Kastela koja je bila sklapana poslije zemljotresa. Drugi put u Sarajevu '76- te kad je trebalo da se otvori novo savremeno porodiliste, a staro je bilo katastrofalno zapusteno. Noseći te traume i predrasude vise sam imala strah od smještaja nego od operacije,
Medjutim u bivsoj Vojnoj a danas Državnoj bolnici
bilo mi je super. Operacija bezbolna, higijena na visokom nivou, bez ikakve intervencije dobila apartman,
( valjda sam im se dopala, ha, ha, ha, ) osoblje ljubazno. Elem sve naj.
Jučerašnja kontrola je završena, operacija odlicno uspjela, sad vidim na to oko kristalno jasno. Pošteda od TV i Kompjutera završena.
Bilo mi je drago kad sam procitala tvoj komentar, jer imam isto osjecanje prema blogerima, nekako osjecam ih u dusu. Neke nikad nisam prezalila sto se ne javljaju, ali to se ne moze promijeniti.
Kad citam Babu iz Amerike i Posmatraca ja osjetim njihovu nostalgiju za prošlim vremenima i ovim prostorima, ja ih razumijem.
U zadnje vrijeme sam pocela osjecati jak očaj u ovom okruzenju i mjestu na kojem se nalazim. Nista se ne moze promijeniti, razne vrste razocarenja u osobe za koje sam mislila da su na istoj frekvenciji sa mnom, pa onda se pokaze da nisu i veliki strah da ce se na izborima ponoviti isto.
Zafrkavamo se sa svojima da mi je to mozda bilo od oka na koje sam sve vidjela u magli a sad kad sam progledala mozda cu opet biti jos gora ili bolja, kako ko uzme.
Tada osjetim pozitivnu zavist prema svima koji su se nasli u kulturnim urbanim sredinama i tamo zive zivote koje odredjuju sami sebi.
Sretna sam zbog svog starijeg sina koji je taj tip i zivi u Holanduji-Hagu koju je Milan fantasticno opisao i docarao. Uzivala sam u opisima i slikama i kao da sam opet bila tamo na svim mjestima. Krajem oktobra idemo opet u posjetu da vidimo novog hrvatsko-bosanskog-engleskog-holandskog unuka.
Saljem Milanu i sliku iz bolnice ako moze da ga ubaci ovde.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home