Naša Holandija

Čitajući Coove opise Holandije, sjećam se svega, zahvaljujući i dobrim fotografijama, za koje sigurno treba i dobar alat i zanat.

Ovo ljeto sam imala i nekoliko gostiju Amerikanaca i u Hrvatskoj i Bosni. Svi su prvi put u Evropi i njihovo oduševljenje je prosto nestvarno.
Čitajuci Dubravkine doživljaje sa putovanja po zemaljama sa druge strane oceana je takođe odlično i tekstom i slikama.

Nadina ranija sjećanja sa putovanja po Evropi su takodđ odlična, iako su se dešavala u vrijeme "crnog mraka" na ovim prostorima.

Iz svega zaključujem da je samo stvar čovjekove prosvjećenosti i kulture da se tome da prioritet u životu.
Koliko god ko mislio da je primoranost odlaska iz ove zemlje nesreća, ja sve više mislim da je to primoranost ostanka ovde sa idiotima koji su nam ovo sve priredili i 20 godina uživaju. Da apsurd bude veći i oni koji su osuđeni kao ratni zločinci imaju bolje uslove života u zatvorimo od naše sirotinje ovde. 

Nemam neke inspiracije, jer nemam optimizma u sebi. Ove poplave su ubila i posljednju nadu o sreći ogromnog broja našeg svijeta na sve tri strane.

Kako sam Holandiju nakon prve posjete nazvala zemljom Lego kockica, sretna sam što je u toj zemlji ostao bar i neki  naš trag. Grad u kojem su rođena oba unuka je Hag, uređen, ugodan za život, ni prevelik ni premal. Na sve strane cvijeće i zelenilo o kojem svako brine i ne uništava ga.

U prilogu šaljem sliku starijeg unuka (3 god) i  mladjeg (mjesec dana.).

Pozdrav Saima