Gentu u posjete
Na prijedlog
Chantel i Davora posjetili smo grad Gent u Belgiji do kojeg se stiže udobnim
vozom za nešto više od sat vremena. O Gentu nismo znali gotovo ništa. Meni je
grad bio poznat po nogometnog klubu koji je još prije ovog zadnjeg rata igrao protiv
nekog od naših klubova. Da nas sudbine nisu razbacale na sve strane vjerojatno moja
noga nikada ne bi stupila na kaldrmisane ulice starog dijela grada čiji je
centar muzej rane flamanske arhitekture. Grad je prepun starina koje vas čekaju
iza svakog čoška. Nešto više od dva dana smo šetali njegovim ulicama, odmarali
se uz kavu i pivo (Nera bi se često odlučivala za vino) u baštama mnogobrojnih
restorana, hodali uz kanale po kojima su se kretali brodići s turistima, zalazili
u uske uličice gdje je bilo manje turista, uživali u gradskoj atmosferi koju
odavno nismo osjetili.
Prva kava nakon dvije i pol godine |
Odsjeli smo u B&B Portus Ganda gdje nam
je vlasnica poslužila odličnim doručkom u moderno uređenom ambijentu. U gentu sam pojeo i najukusniji stake za našeg
boravka u Evropi (a pojeo sam ih prilično) u restoranu na Korenmarktu na
preporuku veoma ljubaznog mlađeg konobara. Već više od dvije i pol godine ne
pijem kavu na preporuku liječnika ali nisam mogao odoliti lijepom ambijentu pa sam
prvu popio u maloj bašti smještenoj na uglu ulica Hooiaard i Graslei, upravo na
mjesto gdje ulica Hooiaard prelazi glavni kanal. Dan je bio prekrasan a kava je
izvrsno mirisala. Pala je odluka da preporuke liječnika zaboravim za vrijeme
odmora, nadajući se da će se šteta sanirati po povratku kući.
Za dva i pol dna
sam napravio stotinjak fotografija a za blog sam izabrao petnaestak koje neće
moći dočarati ono što su naše oči zabilježile. Ako iko od posjetitelja bude u
prilice da posjeti Belgiju, toplo preporučujem posjetu ovom lijepom gradu koji
vas neće razočarati.
1 Comments:
U veljaci 1995_e Gent mi se nasao na putu izmedju Disldorfa, Dankerka, Dovera i Londona kao krajnjeg odredista. Rucali smo na nekom tangetnom restoranu. Moj uticaj kak' ti neke direktorice nije bio dovoljan da privoli vlasnicu firme na obilazak grada. Sama Flandrija me nije odusevila. Ravnica uz autoput i neke ruzne, zastrasujuce krave. Doduse u to godisnje doba malo gdje u Evropi je priroda lijepa. Imam utisak da je sve lijepo na obali Kanala i Sjevernog mora napravila ljudska ruka. Tomu svjedoce i tvoje slike.
Nada
Post a Comment
<< Home