Road trip to USA

Ovog ljeta smo odlucili da putujemo autom iz Montreala u Lincoln NE. Imali smo 17 dana , 2000 km tamo i 2000 km nazad. Put je podijeljen na tri dijela, nakon svake trecine bi ostali prespavati i ujutro ici dalje.  Izasli smo iz nase provincije Quebec, prespavali u provinciji Ontario. Prosli smo kroz drzavu Michigan, prespavali u Illinois i dalje kroz  drzavu Iowa u Nebrasku gdje je nasa familija. Nepregledna polja zasijana kukuruzom i sojom. Malo manje polja sa vec pokosenom psenicom. Isto tako ogromna polja jagoda, nepregledni vocnjaci. Sve je uredno , kupa se u suncanim zracima. Bice dovoljno hrane ove zime.

U povratku smo imali jedan dan rezervisan za posjetu Nijagarinim vodopadima.Ovo cudo prirode je komercijalizirano do perfekcije. Mnogobrojne atrakcije , vodopadi su samo dio cijelog paketa. Povezli smo se malim brodicem Hornblower do samog vodopada. Svako je dobio laganu kabanicu. Kanadski brodic ima crvene kabanice, americki plave. Snaga vode je velicanstvena , osjecam se mala kao mrav prema toj sili. Mnogi imaju nepromocive fotoaparate i slikaju dok voda sprica po nama.

Opste je misljenje da je vodopad puno ljepsi i bogatiji na kanadskoj strani od onog na americkoj strani . Kao da su jedni ili drugi nesto zasluzni oko toga, Sve sto su uradili, nacrtali  su granicu po sredini rijeke. Mjesto za posmatranje je puno ljudi, svako hoce da se uslika sa vodom u pozadini. Sva ta guzve koja nekad malo ide na zivce, izblijedi pored velicanstvene snage vode i prirode.

Zeljeli smo vidjeti prvu hidroelektranu naizmjenicne struje koju je sagradio George Westinghouse zajedno sa Teslom pocetkom dvadestog vijeka. Trebalo je preci most i doci na americku stranu.

Nasli smo spomenik Nikoli Tesli. Do elektrane nismo stigli, trebalo je ici autom , a mi smo pjeske presli most. To je ostalo za slijedeci put. Zakljucili smo da je jedan dan malo za nas starije ljude da stignemo sve vidjeti. Spomenik Tesli je podignut udruzenim snagama Amerike i Jugoslavije. Bilo mi je drago procitati tekst da je Tesla rodjen u selu Smiljanu u Jugoslaviji.

Vratili smo se nazad u Kanadu poslije podne. Mali zuti lift nas je odvezao na vrh tornja Skylon Tower da vidimo vodu sa visine. Vec smo bili umorni . Vratili smo se u park i krenuli nazad u  hôtel na spavanje. Put u Hamilton vodi kroz lijepe vinograde i vocnjake. Sve smo to morali ostaviti za neki drugi put. Parkovi i cvijetnjaci su takodjer posebna prica. Kao da ih po cijelu noc strickaju i uredjuju. Poslije sam saznala da je to blizu istine. U gradu Nijagara Falls postoji skola za hortikulturu. Renomirani collège, traje tri godine, osnovan 1936. Studenti zive u  krugu skole, imaju praksu u parkovima oko Nijagare, u zadnjoj godini obilaze najbolje svjetske parkove. Velika konkurencija za upis, primaju ih oko desetak svake godine, svi poslije dobiju posao u poznatim mjestima sirom svijeta. Skola je u krugu botanicke baste, a tu je i staklena basta  i insectarium.

Sutradan smo nastavili put za Montreal i cijelo vrijeme se pitam : otkud onolika voda ? (110 000 kubnih metara svake minute u prosjeku).

Pozdrav svima od Dubravke