SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, August 17, 2014

Život u tri slike


                Između neba i zemlje i mora, 
život, 
mišung svega i svačega, 
jedno sunce za sve 
i u čovjeku srce.

Postoji li izlaz?

Zar samo taj izlaz?

Nataša

Labels: ,

4 Comments:

Anonymous Nada said...

Svdjaju mi se ove slike, posebno treca.

Sunday, 17 August, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Draga Natasa,
slazen se sa Nadom. Zapravo ti preko slika pokazujes sav kosmar na zemlji i u svijetu, a posebno kod tebe. Zakljucak je da ima izlaza iz svega, i da ga ti znas naci. Izlaz je na trecoj slici kad se stvari postave na pravo mijesto i to se cini samo sa srcem. Ovo je studiozniji (filozofski) nacin slikarskog izrazavanja. Zelim ti da nastavis sa svojim nacinom dusevnog mira. Mene su najvise inspirirali tvoji portreti.
Puno zdravlja u porodici a tebi mir u dusi.
Mirjana

Monday, 18 August, 2014  
Anonymous Anonymous said...

Evo me konačno u Sarajevu, prvo jutro Vice i ja sami
Ipod je u funkciji sa slanjem komentara.
Prvo sam se odlucila za komentar Natasinih slika jer su mi se zaista svidjele.
Bila sam cesto po izlozbama posjetioc slika Ede Murtica za kojeg vazi da je najveci hrvatski umjetnik modernog slikarstva.
Ja po očima i duši a ne po znanju i profesiji osjecam divljenja za Natasine slike. Boje su snažniji a licni osjecaj životne mudrosti poseban.
Kako se covjek nenadano otkriva i pokazuje svoje talente, a najčešće oni koji se nadju u pravo vrijeme na pravom mjestu i postanu dostupni svijetu. Amila i Nataša su mi posebne.
Osjecam umor od odmora, brige su se povećala jer se rodio jos jedan unuk u Holandiji.
Nekad sam imala slatke brige za nas četvero, a sad su vece jer se i broj povecao na devetero. Vrijeme u kojem živimo i buducnost svijeta koja nije ruzicasta ih uslovljavaju.
Sve sto su Nera i Milan prosli i mi smo i to vise puta.
Zbog toga znam koliko su uzivali.
Pozdrav blogerima Saima

Friday, 22 August, 2014  
Anonymous dubravka said...

Boje su te koje nas ne mogu ostaviti ravnodusnim.
Obilje svjetla takodje.
Cestitam
Dubravka

Saturday, 23 August, 2014  

Post a Comment

<< Home