Javio se Ahmet

Negdje krajem sedamdesetih sam jedno vrijeme nastupao sa VIS Amori i u isto vrijeme bio član orkestra KUD-a Pelagić. Bila su to lijepa vremena koja će mi uvijek ostati u sjećanju. VIS Amori su tada svirali u sastavu Željko Kosanović , Đeđo i Ahmet Kozaragić, gitare, u bubnjeve je udarao Zoran X. (prezime mi na vrh jezika ali se ne mogu sjetiti), te Zoran Bičanić kao vokalni solista. Ne sjećam se kako sam im se „privalio“ (vjerojatno je to bilo Željkino „maslo“) ali smo kao grupa dobro funkcionirali. Zoran i ja smo imali različit repertoar, i uz višeglasno pjevanje u kojem su učestvovali ostali članovi sastava, lijepo je to zvučalo. O VIS Amori sam pisao poodavno a današnji prilog je nastao kao rezultat mog dugogodišnjeg napora da stupim u kontakt sa Ahmetom za kojeg sam znao da je u Švedskoj.

Na cafekajak.com sam s interesovanjem pration Ahmetove priče iz Švedske a prije par dana smo konačno uspostavili kontakt preko facebook-a. Nakon par izmijenjenih emailova zamolio sam Ahmeta da mi pošalje koju sliku i napiše nešto o sebi za blog. Danas mi stiže email sa tekstom ispod. Nadam se da će vas zanimati. Meni je drago kada čujem kako naša raja ni u najtežim trenucima ne odustaje i bori se za bolje sutra bez obzira na zlo koje nas je snašlo.

Ahmetu se zahvaljujem na lijepom prilogu uz želju da se počne redovito javljati jer sam siguran da ima jako puno „materijala“ koji nam je interesantan.

U Svedsku smo supruga,kcerkica i ja stigli 1993. godine. Od samog pocetka sam se angazirao na vise frontova, jer sam znao da je vazno sto prije poceti raditi i uklopiti se u svedsko drustvo. Radio sam u vise razlicitih bransi i firmi i na kraju se skrasio u jednoj od najjacih komuna Svedske Täby-ju. Sada jos uvijek radim u istoj komuni kao radni konsultant (arbetskonsulent) i tako mi je dobro da sam odlucio raditi dvije godine duze i to mi istice tacno za godinu dana.

 Jos prvih mjeseci poslije dolaska u Svedsku Djedjo, ja i Bato (Mehmedalija Jahic) smo osnovali trio "Bosanski prijatelji" ("Bosniska vänner") i svirajuci internacionalnu muziku obisli srednju Svedsku i uzduz i poprijeko. U sjecanju je posebno ostao koncert u Uppsali gdje smo u Gradskom teatru svirali zajedno sa mnogim svedskim umjetnicima i skupili poprilicnu sumu za Bosnu i Hercegovinu. Kada smo prestali svirati zajedno osnovao sam zajedno sa jednim svedskim muzicarem grupu "Balkan X" koja je egzistirala nekoliko godina i s kojom smo svirali na raznim mjestima, a specijalno lijepo je bilo po svedskim crkvama. Poslije toga sam dobio ponudu da sviram u orkestru BiH udruzenja "Neretva" u Stockholmu, gdje sam proveo mnogo lijepih trenutaka, a vrhunac svega je bio koncert "Sevdah" i mala turneja po svedskim teatrima. To je bilo na veoma zavidnom nivou. Svirali smo u do posljednjeg mjesta ispunjenom teatru u Stockholmu, zatim u Malmeu, a u novembru cemo svirati u Linkopingu. Moram se pohvaliti da sam u medjuvremenu osnovao i jedan trio pod imenom "ALO" (Ahmet, Lena, Oke) i bez nota svedjane uvjezbao da sviraju nase narodnjake na violini i nickelharpi, jednom specijalnom instrumentu kojeg nema u nasim krajevima. Repertoar je bio konbinovan sa svedskom tradicionalnom muzikom i to nam je obezbijedilo mnogo svirki i za nas narod, a i za svedjane. Vrhunac je bio koncert u prepunoj velikoj crkvi u Norrtalje-u, gradu u kojem zivim i koji zovem "nase malo misto". 

Pored muzike aktivirao sam se i u sportu, pa sam u lokalnom rukometnom klubu bio veoma aktivan prije desetak godina, a sada su mi ponudili mjesto u Upravnom odboru, sto sam prihvatio i ponosan sam da me nisu zaboravili.

Inace trcim redovno na stazi u sumi 5600 metara, a kada dodju kise jesenje i snijeg onda igram fudbal sa nasom rajom svakog petka u jednoj sportskoj dvorani. Nikada, "NIKADA", ni jednog dana nisam bio na bolovanju, pa se uskoro mislim prijaviti za Ginisovu knjigu rekorda, mozda takav rekord nemaju.

Ne smijem zaboraviti ni moj angazman u politici. Clan sam Socijaldemokratske partije Svedske i prilicno sam dogurao, tako da sam u Gradskom odboru moga grada, u Odboru za kulturu i sport, a sada sam kandidat za Pokrajinski odbor distrikta Stockholm.

Zivot je lijep i ja ga pokusavam iskoristiti do daske. Kada budem penzioner, planiram skupiti 500-600 stranica vec napisanog materijala pa napisati knjigu, da ne ispadne da sam uludo proveo ovako intenzivan ovozemaljski zivot.

Na kraju ono najvaznije, cijela obitelj mi je u Svedskoj: sin, kcerka, petero unuka, snaha estonka i zet svedjanin.
 
U Norrtalje-u, 5.9.2014. godine.
Prijateljski pozdrav, Ahmet Kozaragic