SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, August 28, 2014

Evo i nas u Hagu

Kada se spomene Hag, prvo na šta pomislim su ratni zločini, a onda mi pred oči izađu slike onih koji su imali “čast” da ga posjete prije nas, “uživajući u specijalnom gostoprimstvu” koje su svojim djelima zaslužili. Mada me sve što se događa oko ratnih zločina počinjenih na našim prostorima u "naše" ime zanima, Hag nije bio na listi gradova koje smo namjeravali posjetiti. Kako se na našem putu u Holandiju nađosmo u njegovoj blizini, jedno nedeljno popodne provedosmo u mjestu u kojem dvadeset godina od završetka rata još ima onih koji očekuju ruku pravde za nedjela koja su isplanirali i sproveli u djelo. Dok sam čekao na Neru da me uslika ispred zgrade gdje se odvija suđenje, pomislih kako su oni zapravo najzaslužniji što sada češće šetamo ulicama svjetskih gradova nego što to činimo ulicama u gradu u kojem smo se rodili.

Tamo, meni iza leđa se bratija brani lažima
Grad je lijep, kao i svi holandski gradovi koje smo posjetili. Glavni vodič nam je bila (u tom trenutku buduća) snaha Chantel koja je jedno vrijeme živjela u Hagu i koja ga dobro poznaje. Hodali smo ulicama s trgovinama, pili pivo u bašti restorana na ovećem trgu pod hladovinom drveća, obišli neke historijske građevine, odmorili se ispred Palate mira i završili na večeri u najpoznatijem holandskom ljetovalištu Sheveningen, gdje smo na jelo čekali više od sat vremena. Kući smo se vratili poslije deset uveče, zakasnivši na početak utakmice Holandija-Brazil koju smo planirali gledati. Srećom, uz pomoć suvremene tehnologije, prvi holandski gol smo vidjeni na Davorovom iPhone-u par minuta prije ulaska voza na stanicu u Roosendaal-u.

Hag mi je ostao u lijepom sjećanju a kako se u njemu osjećaju oni drugi, ne znam, ali ne bih volio biti u njihovoj koži. Neki od njih neće biti u prilici da vide ništa osim zatvorskih prostorija do kraja života. To je, istina, mala cijena za svo zlo koje su učinili ali zato bar imaju dovoljno vremena da se pripreme „kada dođu bogu na istinu“, kako pjeva njihov drugar Bora u jednoj meni nekada vrlo dragoj pjesmi.


















Labels:

0 Comments:

Post a Comment

<< Home