Ah taj Amsterdam!

Želja da posjetim Amsterdam je u meni čučala odavno a tek ovih dana se i ostvarila. Bolje ikad nego nikad, rekao bi naš narod. A ni Amsterdam, kao ni ostali gradovi koje smom obišli pilikom naše zadnje posjete Evropi, nije nas razočarao. Njegovi mnogobrojni kanali i mostovi, šarolike kuće nakrivljene na sve strane, kaldrmisane ulice pune bicikla i bezbroj restorana s baštama nisu nas ostavili ravnodušnim. Ostali smo u Amsterdamu nešto više od tri dana ali nam to nije bilo dovoljno da pogledamo sve ono što smo željeli. Nadam se da će biti prilike da se Amsterdamu i njegovim kanalima vratimo bar još jednom i da na to neću čekati tako dugo kao što sam čekao na prvi posjet.

Za razliku od ostalih mjesta gdje smo uglavnom spavali u B&B, ovaj put smo odsjeli u luksuznom hotelu Andaz u ulici Prinsegracht zahvaljujući kćerci Sanji koja je uštimala da je Nike pošalje na službeni put u isto vrijeme kada smo mi planirali biti u Amsterdamu. Smjestili smo se u prelijepo uređenoj sobi s pogledom na  kanal. Tu nam je bila baza i soba nam je služila samo da prespavamo a mi smo šetali od jutra do kasne večeri, odmarajući se uz kavu i piće u baštama restorana na malim trgovima, na trotoarima uskih ulica starog grada, na mostovima, uz kanale... 

Sva tri dana smo doručkovali u omanjem lokalu u neposrednoj blizini hotela čiji je vlasnik, simpatični muškarac srednjih godina, poslu prilazio ležerno, bez žurbe, tako tipične za Američke lance brze hrane. Svojim pristupom poslu u Americi bi veoma brzo zatvorio biznis ali srećom po njega, Evropa je to. Mali lokal s četiri stola na drugoj strani ulice, uz sami kanal, nam je bio privlačan, naročito ujutro kad se život u gradu tek razmahivao. Bilo je lijepo sjediti na blagom jutarnjem suncu, ne žureći se nikuda, čekajući da nam gazda iztostira begele, pripremi čaj i maze i sve to prenese preko ulice.

Posjetili smo i čuveni Red Light District. Nalazi se u starom dijelu grada, ograničen s nekoliko kanala, u blizini Oude kerk (stare crkve). Po danu izgleda kao i svaki dio grada uz razliku da su vidljivi mnogi seks barovi i trgovine a u veče se u izlozima pojave ljepotice noći nudeći svoje usluge zainteresiranim. Sudeći po onom što sam vidio, interes nije bio velik. Valjda je kriza stigla i u ove krajeve pa malo ko poteže u džep. A što se tiče ljepotica noći, ovdje je to posao kao i svaki drugi. U Nizozemskoj su to regulirali, samo ne znam detalje. Zanimalo bi me kako su regulirali penziju. Koliko radnog staža moraju imati da bi stekle uvjete za istu i kakva je procedura kada podnose zahtjev (da beneficirani radni staž ne spominjem). Vjerujem da ih ne čekaju razne zavrzlame kao što je to slučaj s našom protjeranom rajom kada im ni ovjerene radne knjižice ne garantiraju da će ostvariti svoja prava. Kod nas su stvari postavljene naopačke pa te počnu xxx kada ostariš.

Distrikt je uveče pun turista svih godišta: od omladine, do onih koji jedva hodaju. Primijetio sam i organizirane obilaske, uz vodiča. Naravno, ni dućana s marihuanom i ostalim vrstama trava ne nedostaje. Uostalom, takvih dućana ima na sve strane po gradu tako da su ljubitelji ove vrste robe sigurno zadovoljni izborom. Iako smo specifičan miris opojnih trava osjetili na mnogim mjestima, nismo primijetili da ima ikakvih problema. Grad je siguran za šetnju a policiju gotovo da nismo ni vidjeli, osim u Red Light distriktu uveče kako bi spriječili eventualne probleme.

Ovaj put nismo posjetili niti jedan od mnogobrojnih muzeja. Ostavili smo to za neku drugu priliku jer nam je bilo žao da provedemo vrijeme u zatvorenom dok je vani temperatura bila idealna za šetnju i odmaranje u baštama mnogobrojnih restorana. Računam da još nismo prestari i da će nas zdravlje poslužiti pa će se i za kulturno uzdizanje naći vremena.

Jedno dopodne smo uzeli turistički brod koji nas je proveo kroz neke dijelove grada koje inače ne bi vidjeli hodajući, iako smo mogli proći i bez njega. Grad je toliko interesantan da nam dugotrajne šetnje niti u jednom trenutku nisu bile dosadne.

Slika sam napravio na stotine. Arhitektura grada, mnogobrojni kanali i mostovi, veleljepne građevine i vreva na ulicama su dušu dale za dobrog fotografa. Ja sam svojim jeftinim aparatom“hvatao“ tu ljepotu onako kako sam znao i umio a za prilog sam izabrao neke koje zaokružuju ono što sam napisao.