Susret sa Gogom i Bucom
Kako je vrijeme
prolazilo u gradu sam sretao sve više poznatih. Vrijeme je bilo lijepo pa su se
i oni koji u grad ne izlaze često odlučili da malo prošetaju prije nego što
zahladi. Tako sam jedan dan ispred parka sreo Emira Bašića, s Veljom Malićem,
kolegom s faksa, sam izmijenio par
riječi ispred slastičarne Pingvin, prepoznao sam par bivših radnih kolegica iz
Čajaveca kojima se više nisam mogao sjetiti niti imena niti gdje su radile,
kroz prozor restorana hotela Palas ugledao Zlaju Povrženića, popričao sa još
par poznanitih lica onako na brzaka na ulici.
Jednog dana ispred
hotela Palas, na moje veliko iznenađenje, naletih na Deliće, Gogu i Bucu, koji
su također stigli u posjetu svome gradu. Znam da su i oni završili u USA, u St Louis, ali i da u zadnje češće posjećuju stari kraj. Kako je to već običaj kada se naša raja u izbjeglišta sretnu u
gradu i mi svratismo u restoran hotela na kavicu i kratak razgovor. Teme gotovo
uvijek iste: kako se živi, kako su djeca, šta rade, kako je zdravlje, kakvi su
planovi za penzionerske dane, razmišljamo li o povratku. Valjda nas sviju
okupiraju iste stvari što je i normalno. Sudbine su nam slične.
Bilo je to još
jedno lijepo druženje u rodnom gradu. Goga i Buco su otišli svojim poslom a ja
sam se zaputio u svoja svakodnevna lutanja gradom. Da li ćemo se još ikada
sresti veliko je pitanje.
I još nešto, da
ne zaboravim. Gogi je danas rođendan pa koristim ovu priliku da poželim da je
sreća i dobro zdravlje prate kud god je njen put odveo.
Labels: druzenja
0 Comments:
Post a Comment
<< Home