Druženje sa Milošem

Ispred Pivnice

Miloša sam upoznao još dok sam radio u Profesionali. Došao je u OOUR TU iz Novog Travnika. Nismo se baš previše družili ali mi je ostao u sjećanju kao osoba koja je lako uspostavljala poznanstva i vrlo brzo uklapala u novu sredinu.

Nakon odlaska iz Banjaluke izgubio sam veze sa mnogima pa tako ni o Milošu nisam znao ništa. I ostalo bi vjerojatno tako da mi se Miloš prije nešto više od godine dana nije javio emailom. Nabasao je na moj blog i tako smo uspostavili kontakt.

Kada sam planirao dolazak u Banjaluku dogovorili smo se da se nađemo. I bi tako. Sreli smo se jedno lijepo poslije podne i svratili na piće u Pivnicu. Vrijeme je bilo lijepo pa smo sjeli u baštu restorana, naručili piće, raspreli priču o mnogim stvarima i posmatrali mladost koja se mota okolo.

Čevapi ne izgledaju loše!

Na Milošev prijedlog našli smo se ponovo slijedeći dan. Miloš je insistirao da odemo na roštilj, što nisam mogao odbiti. Čuo sam da u Banjaluci ima dosta mjesta gdje se može dobro jesti ali su za mene ta mjesta nepoznata. Ručavao sam uglavnom kod snahe i brata a u gradu bih tokom dana ponekad svratio na burek i veoma često, kolače. Roštiljnica se smjestila u Njegoševoj ulici u Novoj Varoši, negdje u blizini tranzita. Ime sam joj zaboravio ali nisam veoma ukusne čevape i kobasice koje sam, uz mali Nektar, u slast pojeo. Uz roštilj je, naravno, nastavljena priča. O događajima u zadnjih dvadesetak godina, o životu, vikendici na kojoj Miloš provodi jako puno vremena, djeci. 

Bilo je to još jedno lijepo druženje sa poznatom rajom iz grada. Nadam se da će ih biti još, naravno ako nas zdravlje posluži.