Prijatelju

Caja i Sega
Posljednji susret, novembra 2014.

Mome velikom prijatelju Saidu Taliću – Caji koji nas je napustio prošle godine  2016-e, u augustu.

Ako mnogo pričam, možda, suvišno bi bilo ………

Ako mnogo pišem, možda suvišno bi bilo..................

Ali mome Caji, koji živi u meni, napisaću bar ovako:

Starim polako u zemlji koju si volio,

Starim u zemlji kiše, koju si takodje volio,

U zemlji vjetra, sunca i tulipana Amsterdamskih,

Ja pjevam na kiši i svejedno mi je što kiša neprestano pada,

I svejedno mi je što su ulice pune vode dignute iz mora,

Meni je i ova kiša topla i draga, od maloprijašnjeg i jučerašnjeg sunca,

Ja se kroz sićušne kapi  kiše do sunca i do tebe probijam,

Bez kišobrana, i opet sam sretan iako su ulice pune vode.

Sega

p.s. preuzeto s izmjenama za sopstvenu dusu, od nepoznatog putnika