Jučer...
... se navršilo tri mjeseca kako je mojoj malenkosti isteklo dopušteno maksimalno vrijeme koliko ja sa bosanskim BH pasošem mogu boraviti u jednom komadu u lijepoj našoj.
Vratila sam se u Sarajevo i slijedeća tri mjeseca moram pravilno rasporediti i čuvati za razne potrebe putovanja u EU.
Novi zakon o telekomunikacijama iz EU koji je na snazi od 01.07. ove godine je jako smanjio cijene rominga iz Hrvatske za sve zemlje EU.
Nama koji nismo u toj prednosti usluge ove vrste su na neki način povećane i razne varijante za tablet i mobilni telefon su postali skuplji.
Neki dan im je ministar zdravstva objavio da se trebaju i njima povećati cijene korištenja mobitela jer je to luksuz.
Otimačina od naroda u svakom pogledu (struja, voda, komunalije itd) je jedini način dobrog punjenja budžeta. A PDV je jedan od većih u EU.
Ja sam ukinula internet na tabletu 10.0.9, a mob sa kupljenim bodovima za internet sam koristila racionalno samo u bitnim situacijama.
Jučer sam dolaskom kući prvo posjetila naš blog i bila oduševljenja prilozima koji su u ovom periodu stizali.
Sve tekstove i komentare sam čitala sa oduševljenjem i uživala čitajući trenutke u kojima su Blogeri uživali.
Pridružujem se čestitkama, zahvaljujem se g-Saidi za najbolji tekst o Bosni koji je napisao Fedja Isović. Nisam nigdje to do sada pročitala i svaka mu čast. I tekst koji je sama napisala me inspirirao da uskoro napišem nešto o Franinom drugu Tomasu, Svedjaninu, koji je radio sa njim u Čeljabinsku, a bio u posjeti kod nas i u Šibeniku i u Sarajevu. Sad živi u Are - poznatom švedskom skijalištu.
U Hrvatskoj sam jako malo gledala TV, nemam kablovsku niti mi treba, a 4 programa koji imam na običnoj anteni nisu davali prednost uživanju u kupanju, planinarenju na obližnje brdo, sjedeljkama sa susjedima Slovencima i svim gostima našim i njihovim u toplim večerima.
Odlaskom sviju, Vice i ja smo riješavali problem košenja trave u našem dvorištu, prilikom dolaska nas ili djece idućih godina.
Obzirom da više ne mogu dolaziti kad hoću, to se ove godine pokazalo kao problem. Ranijih godina sam išla samo dva puta po 15 dana zbog sestrine i bolesti komšinice Fatime.
Niko od rodbine nije mogao naći nekoga da nam to pokosi za novac (a većina samo kuka da nema posla), Zbog proljetnih kiša i smjena sunce kiša trava nam je bila do pojasa i nismo ni kapiju mogli otvoriti da uđemo kolima.
Ovih dvadesetak dana smo postavili debelu plastičnu foliju i na to šljunak, tako da smo bili jako zadovoljni urađenim poslom pred povratak u Sarajevo.
Sa terase naših susjeda sam snimila dvorište na odlasku i šaljem vam fotografiju.
Još jednom se zahvaljujem svim blogerima, a posebno Nataši na rečenici "da blog još uvijek živi i da se na njemu još okupljamo.
Pozdrav Saima
Labels: saima
0 Comments:
Post a Comment
<< Home