Moj hobby - rukomet u Holandiji

Napokon da napišem nešto o holandskom rukometu, da vas malo gnjavim ovim lijepim sportom …. jesmo li iz Banjaluke ili nismo?

Poslije dobijanja statusa, da možemo ostati u Holandiji, od proljeća 94-e do kraja augusta iste godine, na otoku Terschelling smo čekali na preselenje, gdje?, nismo znali, nismo imali posebne želje ili zahtjeve. Tokom ljeta, preko naših prijatelja Jana i Tineke upoznali smo i njihove komšije, naših godina. Gospođa Japke de Boer je bila nastavnica fiskulture. Kroz razgovore, u par navrata, sam joj ispričao da sam se malo bavio rukometom, da ne poznajem holandski rukomet jer ga nema na evropskoj sceni itd.  Ona mi je odgovorila da poznaje jednog trenera, da su studirali zajedno, da mu je rukomet specijalnost a živi i radi u Emmenu. Na tome se i završilo. Početkom augusta smo dobili obavijest da selimo za Emmen (gdje i sada živimo) u prvoj sedmici septembra kada počinje nastava za osnovne škole. Prije preseljenja smo se vidjeli sa svim našim poznanicima, između ostalih i sa Japke.

Naš odlazak komentariše: ….. ‘’čula sam od Tineke da selite za Emmen. Znači, uspjelo mi je, otiđite u Emmenu u rukometni klub ( skraćenica: E&O ), pozdravite moga kolegu a ja sam mu rekla da će dobiti dva nova člana, vas i vašeg sina’’.  Tako je i bilo.

Pošto sam volio rukomet, bila mi je želja da i Davor proba trenirati, pa ako zavoli …. Ok, ako ne, postoje i drugi sportovi. Ustvari moj prvi i jedini cilj je bio da ga uvučem u sport. Iskreno rečeno, znajući kako se u Holandiji kreću neke stvari kao što su …. legalizovana droga (u prodavnici, možeš kupiti kao kiflu), alkohol, kriminal, prostitucija.

Tako je i bilo. Davor se upisao u školu, rekao mi je da ce ići na rukomet pa ako mu se svidi, ostaće, vidjećemo? Pošto je sport hala bila u susjednom kvartu, ja sam ga vodio na treninge, gotovo uvijek sačekao da se trening završi i išli bi zajedno kući.  Klub imao muški i ženski seniorski tim, treninge za mlađe kategorije bi obično držali igrači seniori ili A-juniori i juniorke. Ne svaki trening, ali ponekada bih se zadržavao u sporthali sa strane, gledao šta rade, šta vježbaju, slušao holandski jezik ... što mi je bilo veoma važno.  

Prisustvujući treninzima, u meni je počeo da radi ‘’rukometni crv’’ ..... navirala su sjećanja s Pilane, prvih početaka, postepenog učenja, metodika kojom su radili  B. Janković, B. Pavlišin, P. Perović, P. Janjić.  U to vrijeme sam imao od obaveza samo intenzivno učenje holandskog jezika i kućne obaveze, ali polako počinjem da na papirima spremam treninge, pravim sadržaje, planiram. Ponekada bih otišao pogledati trening juniora i juniorki, seniora i seniorki. Odmah mi je postalo jasno zašto ih nema na evropskoj sceni. U to vrijeme imali su svoju posebnu, rekao bih ‘’jednostavnu metodologiju’’ (djeca su mnoge osnovne stvari propustila radi nestručnosti ‘’nazovi trenera’’) a disciplina (igrača bez obzira na uzrast) je bila na veoma niskom nivou.

Poslije, otprilike pola godine dobijem priliku da radim s juniorima i juniorkama (A), uzrast 17-18 godina. Odrađujem treninge, a nije mi lako. Mladi igrači stasavaju a imaju problem s tehnikom trčanja, tehnikom lopte a taktika je bila nepoznata stvar. Naravno ja sam ih vraćao na mnoge bazne stvari koje je trebalo učiti i ponavljati, ponavljati, ponavljati. Saradnja izmedju trenera ili bolje rečeno onih koji su držali treninge bila je loša, ali sam insistirao i uspio organizovati minimalno jedan puta mjesečno sastanke, gdje bi se razgovaralo o treninzima po kategorijama, metodologiji rada, problemima koje imamo i kako ih najbolje riješiti. Na jednom od tih razgovora dolazim u ‘’sukob mišljenja’’ s glavnim čovjekom kluba, prvim trenerom oko koga se sve vrtilo. Imao sam sve manje i manje prostora za rad, iako sam imao podršku jednog broja trenera, između ostalih i prvog trenera muškog, seniorskog tima. On me je najbolje razumio, prihvatao je moju metodologiju postepenog i sistematskog rada.

Vivendi - Oosterheseelen, moj prvi klub od 1998. godine

Poslije jednog razgovora s njim, on mi predlaže da se osamostalim, bolje rečeno da si nađem klub u okolini Emmena, gdje bih mogao samostalno raditi i sa mladima i sa seniorskim timom. Tako, po njegovoj preporuci,  dolazim u klub Vivendi (samo djevojčice i seniorke, ženski tim). Naravno nemam ugovor jer ne radim profesinalno, ali imam naknadu (uvijek i dan danas to zovem ‘’zakrpa’’) i uz posao dobro dođe za školovanje djece. Poslije dvije godine provedene u Vivendiu, kroz prvenstvene utakmice ovdje na Sjeveru upoznao sam skoro sve klubove, tako da sam svoj krug poznanstva proširio. Kasnije, kod prelaska iz kluba u klub bilo mi je znatno lakše, mogao sam da biram između 2-3 ponude, to mi je uvijek bila, reči ću, olakšavajuća okolnost.

Aeolus - Wildervank

Ono sto mi je pričinjavalo najveće zadovoljstvo, bio je rad sa mlađim kategorijama, selekcijama Sjevera (3 provincije, Drenthe, Groningen i Friesland), djevojčice i dječaci B-juniori (14-16 godina) kao i  A-juniori (16-18 godina). S njima sam počeo raditi 2000/2001 godine, dva puta mjesečno a poslije godinu dana smo se sastajali svake sedmice, petkom uveče. Grupe su se sastojale od 16-18 članova, talenti iz klubova Sjevera. Većinu treninga sam provodio uigravajući taktičke varijente napada i vrste odbrana. Svima je to bilo interesantno, a meni posebno jer sam s nestrpljenjem čekao prvenstva Holandije za te kategorije koja su se održavala svake godine početkom juna (neposredno po završetku školske godine). Nikada nismo bili prvaci Holandije, ali nikada zadnji. Ono što nas je karakterisalo, bilo je da smo uvijek pravili iznenađenja tj. pobijeđivali favorite. 

Aeolus - zajednički izlazak (karting)

Na tim holandskim prvenstvima upoznavao sam trenere iz drugih regija, kao i mlade igrače. Nevjerovatno koliko je velika lepeza različitosti u ovako maloj zemlji, bilo da se radi o jeziku, ponašanju i slično. U slobodno vrijeme i pauzama između utakmica kretao sam se među mladima, slušao njihove ‘’dijalekte’’, posmatrao šta rade ‘’kada ništa ne rade’’, njihove manire. Kod kuće sam svojoj djeci prepričavao, šta sam vidio, šta doživio, šta smatram OK a šta ne. Davor i Sandro su odrastali ovdje, sa malo drukčijim manirama ali smo se trudili da sve što je loše odbacimo na vrijeme. U svojim sredinama, u školi i sportu bili su omiljeni, imali su određeni ‘’rejting’’, to je nas, njihove roditelje činilo još sretnijim. Tokom studija i danas u sredinama gdje rade poznajemo dio njihovog društva i ponosni smo na njih.

Šampion i iako sam bio posljednji

Neću vas vise gnjaviti sa koječim vezano za rukomet, prilažem par slika klubova gdje sam radio i bio zadovoljan. Radeći s mladima, pojedine i ‘’danas’’ sretnem, drago mi je da imaju lijepa sjećanja na našu saradnju. Jedan broj (6-7) igra u prvoligaškoj konkurenciji još uvijek, trenutno su tri još uvijek mlade igračice (Vivendi) u mladoj reprezentaciji, juniorke 19 godina. Ponekada ih odem pogledati, Selke (Tesa - dao sam joj nadimak Selke, jer je ljevak a po svemu me podsjećala na našeg Seleca) mi kaže .....’’hvala ti, dao si nam pravu bazu za razvoj’’. Radeći u klubovima ili sa selekcijama, roditelji djece me pamte po savjetima djeci ...... ’’pazite dobro, na prvom mjestu je škola, a bavljenje rukometom na drugom mijestu’’ !!  To su svi izuzetno cijenili.

DOS - Emmer Comascuum

Dok su djeca još bila u rukometnim vodama, imali su prilike (svijet je mali) upoznati Arslanagića (Aku) koji je sa reprezentacijom BiH dolazio ovdje. Drugom prilikom bili smo s Karalićem (Karom) jer je Borac gostovao u Volendamu. U Ljubuškom su upoznali Čavara i Obrvana (trener) koji su tada bili u zagrebackom Medveščaku i igrali na turniru. Ostaju lijepe uspomene !! Pozdrav  svima !!

Sega

Beilen - prvak Sjevera, klub gdje su mi se ''složile'' sve ideje...

U opštini Beilen 2005 - ekipno tim godine ...

Vivendi-jedan mladi talentovani tim - juniorke B

Vivendi - prvaci Sjevera, B i A juniorke

HVE2000 - Erica

HVE2000 - kamp Zeewolde

Uspomene na HVE2000

Ponovo Beilen-moj novi klub 2018

Beilen ljeti - rukomet na pijesku

NK 2017- treće mijesto..... ove godine....vidjećemo u julu

Davorov početak 1996

Sandro je počeo najmladi 2003-e

Selekcija Noord juli 2002

Davor stoji br.8 klub u Emmenu 2004 godine

Sandro 2007 godine

Sandrov tim u Emmenu

Davor u Zeistu 2004 godine

Trening u Zeistu

Zadnji turnir u Groningenu 2009 (Davor nr.2)

Davor, Ako i Sega u Emmenu

Davor s Karom u Volendamu

U Ljubuškom s Čavarom 2005 godine

Medveščcak na turniru u Ljubuškom

Selekcija Noord B 2005 godine

Selekcija Noord B 2007 godine

Tesa (Selke) Jong oranje B

Selekcija Noord B 2006 godine

Saskia - najtalentovanija juniorka 2014

Marian (16) i Tesa (Selke 19) pred polazak u Ohrid EK 2016

Sega odmara - dovidjenja .... zdravereeee