David Dragičević - Bosno stidi se

Hercegovino stidi se. Ovo je prije nedjelju dana poručila majka ubijenog Davida Dragičevića. Neprestano mi ovu nedjelju odzvanjaju ove riječi, majke uspješnog studenta, vrhunskog informatičara, dobrog prijatelja i kompozitora sa vlastitom kompozicijom “Klinac iz geta”. I jedina nagrada za ove sve osobine je smrt koja ga je stigla od vlasti koja u RS sve što bi trebalo biti pozitivno uništava a lažima i strahom drži narod u stanju za koje sam za sebe juče izjavi Vučić “da se pravi blesav.“ izgleda da je to recept i za RS da se svi prave blesavi. Zbog toga se desilo i ovo sa Davidom a reakcija najvećeg broja Banjalučana je da se prave blesavi.

Kod nas u Federaciji je druga vrsta ljudskih reakcija. U Sarajevu ima privatna tvornica lijekova za koju potajno i tiho pričaju zaposleni, da se godišnje u Sarajevu proda tri i pol miliona  komada sedativa.

Ljudi su bukvalno uspavani i nemoćni za bilo kakvu reakciju.

U ova četiri mjeseca od tuge za mojim Vicom, bilo je nekoliko teških momenata kad me tuga  za njim dovedila u očajno stanje. Na prijateljske savjete mojih drugarica, prvi put u mojih 72 godine popila sam nekoliko puta te sedativa i zaista osjetila to stanje u kojem si bez ikakvih emocija i snage, izuzev spavanja.

Prilog o Borisovom sestriću i danas o Seginom i Braninom sinu mi je dao neku pozitivnu energiju da se nakon dužeg vremena javim sa prilogom. 

Povećala sam malo fotografiju i činilo mi se da ima Borin osmjeh. A ujak je bio poseban. Mio, tih ali dominantan baš zbog tih osobina. Nemoguće je bilo ne voljeti ga. Svaku godišnjicu mature smo mu ostavljali cvijeće na mjestu posljednjeg prebivališta.

Čitajući Coov prilog shvatila sam da je genetika čudo. Da mu sestrić ima njegove osobine.

Sada ponovo sreća i zadovoljstvo čitajući o ovom divnom  djetetu i uživam  zajedno sa Branom i Segom. 

Koliko god  je bilo patnje i boli odlaskom iz Banja Luke, uživajte sad u ovoj sreći koja je hiljadu puta veća od vaše patnje. Razmišljam o mladima poput Davida, ovdje ih mrze, ne daju im posla,  jer glupaci i kriminalci bježe od pametnih i poštenim kao “djavo od krsta”.

Slike iz Solarisa

Meni je 15 dana bio Zlatko sa sinovima. U februaru je bila i snaha, jer su se ferija engleske internacionalne škole poklopila. Sada u aprilu ne. Mi smo otišli u Šibenik, vrijeme nas je služilo, maj uveliko mirisan i zelen . Ruža iz majčine baste iz Gornjeg Šeheru nikad veća i puna pupoljaka. Zaboravila uslikati.

Zlatko i djeca uživali u proljetnim radovima koje smo do sada Vce i ja obavljali. Objasnil sam im da smo sve to mi radili za njih i mislim da su stekli tu ljubav prema svemu. Snimala sam video ali ne i sliku, pa ovde šaljem neke koje sam u trenu slikala sa videa. 

Slike iz našeg dvorišta u kojem Tomas uvijek režira
neke predstave. Antoni je glumac a Zlatko i ja publika

Mladji Antoni ima 4 godine a stariji Tomas 8 ali su tako organizovano i sa radošću pomagali svom tati, koji sa svoja dva metra visine bez problema šiša lozu ispred kuće.

Unuci neumorni u pomaganju tati

Dolazak  mi je bio puno lakše za prvi put nego sto sam očekivala. Vice je u svakom trenutku i svakom mjestu neprestano bio u našim mislima i srcima.

Drago mi je sto sam osjećala dugo potrebu da pišem ali nije išlo. Sad je došlo samo po sebi. 

Pozdrav svim blogerima Saima