SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, April 02, 2020

Kućni pritvor

Emira mi posla jedan post sa facebook-a i predloži da ga objavim na blogu. Kaže da ga je objavio njen rođak Dragan Šarić iz Prijedora koji sada živi u Italiji. Lijepo je to Dragan napisao pa predlažem da ga pročitate.

Pitaju cesto kako prolaze ovi dani ogranicene slobode,dani koje provodimo u vlastitoj kuci,u kucnom pritvoru,sa porodicom... .citam na internetu ,na fb litanije o ogranicenju kretanja,o nedostatku prostora,o dosadi,o zelji da se izidje napolje... Citave tragedije zbog jednog virusa,tragedije,ne sa tacke vidjena oboljelih i umrlih,nego onih kojima nedostaje sloboda...
Onda me obuzme ljutnja,bijes....Ma koji ...vrag se zalite ???Sta je to nezamjenjivo sto vas toliko pogadja...?Sta je to tako tragicno ?

Onda kazem.hajde da se malo igramo,da se malo vratimo unazad,barem mi koji smo to prezivjeli...I nismo to zaboravili,ali....


Jednog aprila,ne tako davno,jer od tada vrijeme prolazi na drugi nacin i mjeri se drugacije,sjedio sam u svom stanu u Prijedoru,na zeljeznickoj stanici....Vrata nisam smio zatvoriti,morala su uvijek biti otvorena za "goste",one koji su dolazili bez poziva,uzimali sto su zeljeli,cesto i zivote...Struje nije bilo,telefoni nisu radili,plina nije bilo...grijanja nije bilo...Lozilo se sve ono sto je moglo goriti...Ponekad upaljen radio,ali samo Prijedor,sa svojim urednicima i novinarima koji stanovnistvu pune usi i srca strahom od povampirenihTuraka koji kolju po okolici....Novinari koji su na rat huskali vise negoli politicari i vojnici,novinari iznjedreni ko zna iz kojeg vremene i koje sredine...Nosili su imena koja sam poznavao godinama,lica su bila ista,ali um,jezik,ponasanje i glad za krvlju bili su nesto novo,nesto stravicno,nesto pred cim su pokleknula sva nasa znanja o fasizmu i krvoprolicima iz istorije.Bilo je to nesto sto je u samo nekoliko sati srusilo sve nase snove,nase zivote...


Oni su nas odjednom proglasili izdajnicima, krvolocima, neprijateljima,T urcima, mudzahedinima.... Pogasili su nasa prijateljstva,obrisali kumstva,izbrisali iz sjecanja nase zajednicke kafe,pive,rostilje,nogomet,pomoc u mobama,u skoli,na poslu....zaboravili one koji su darovali krv njima ili clanovima njihovih porodica... Sad su zeljeli da im puste krv,da im se napiju krvi...I cinili su to...Logori su postali svakodnevnica i,za mnoge,spas...Jer da su ostali kod kuce,pobili bi ih komsije,silovali im majke,zene,sestre kcerke...bez obzira a godine...Neko je u logoru mogao i prezivjeti....Poneko je mislio...vjerovao,da ce bar u logoru biti zasticen...A nekako je i "normalnije " izgubiti zivot u logoru,medju neprijateljima,nego u vlastitoj kuci,od kuma i komsije...

Niko nije znao sta nosi danas,a kamoli sutra.U svakom momentu neko je mogao da te ubije bez ikakvog razloga...Nisi imao koga upitati za familiju,nisi smio pogledati u lice one sa kojima si odrastao,radio,zivio...Nisi znali je li ti ziva najbliza familija,cak i ako su bili udaljeni samo stotinjak metara...O mojima u Sarajevu nisam znao nista,a kad sam otisao u medjunarodni crveni krst da im posaljem poruku,pitali su me :" Jel oni zive na nasoj ili na njihovoj strani ?" Ja ko budala upitah "Pa je li ovo medjunarodni crveni krst "...I pokajah se istog trena...


Mogi se sjecaju ovih dana,nazalost,nasa generacija jos nije izumrla,a vec nasi potomci uce neku drugu "istoriju".Onu u kojoj su njihovi ocevi,oni pobijeni u logorima i vlastitim kucama,bili krvnici ,a zlocinci,osudjeni pred medjunarodnim sudovima pravde,postaju heroji i njihova imena daju se ulicama,skolama,djackim domovima...Kritikuje se,blati i mrzi antifaszam,a fasizam cvjeta...Ljudi gladuju,ali uporno glasaju za one koji su im oteli slobodu,krv , hranu i zivot..

I sad mi,ti ljudi koji su sve to prosli,prozivjeli i prezivjeli, kukamo jer smo "zatvoreni "imamo internet,vidimo nase prijatelje i clanove porodice sirom svijeta i pricamo sa nima kao da su pred nama...Niko nece uci da te opljacka,da te ubije,da te siluje...

Pa opet cmizdrimo...kao da smo mala djeca kojima se ne svidja nista na svijetu...Zaboravilo smo kako smo nekad bili jaki....


A koja nam to sloboda nedostaje ?Sta nam fali ?Politicari nam i dalje isto lazu,pljackaju nas nesmanjenom zestinom,piju nam krv na slamku,traze od nas solidarnost,da pomognemo drzavi koja je od nas odavno digla ruke...Pomoc traze oni koji mjesecno primaju dvadeset puta vise nego radnik koji ima srecu da radi i da prima platu. Pomoc traze oni koji su stekli diplome u vremenu koje im je trebalo da docekaju autobus...Pomoc traze oni koji predstavljaju ovu drzanu,zive od nje,ali je negiraju...Pomoc traze oni koji su iz rata izisli sa rukama krvavim do ramena,ali sa milionima koje ne znaju ni izbrojati...Pomoc trazi drzava koja ne postoji....


Zato...ne pitajte me kako sam...Ja sam dobro...Imam vise vremena da se posvetim porodici,da se posvetim sebi...Imam vise vremena da uzivam u onom sto jedem,makar bilo malo...Imam vremena da spavam mirno i da trazim prijatelje izgubljene u vremenu kad je sloboda bila nesto imaginarno,...Imam vremena i da placem za svojom prosloscu koja mi je bila ljepsa od buducnosti,imam vremena i da planiram sta cu sutra,prekosutra...jednog dana...Imam vremena da imam vremena...A nekad mi je upravo vrijeme nedostajalo,vrijeme na koje sam mogao osloniti svoje zelje,snove i nade...Vrijeme koje je znacilo postojanje.Vrijeme koje mnogi ni jutros nisu docekali jer je Korona bila suvise blizu...

Zato ,ne kukajte prijatelji moji...opustite se,zagrlite svoju djecu,unuke,njima nikad nece biti previse...Zagrlite zenu ili muza sa kojim ste proveli one dane...Ni to vam nece biti visak...Zaljubite se,makar na udaljenost,makar na jedan dan...Vodite ljubav...Jedite...

I sto je najvaznije SANJAJTE...


A ako mislite kao ja,dijelite ovo ili pisite vlastite misli i rijeci...Nekom ce mozda pomoci...

5 Comments:

Blogger Saima said...

Čestitke Dragane iz sve snage. Ja danima govorim kad me pitaju kako podnosim ovu izolaciju., odgovorim odlično.
Tvoje iskustvo i istina o danima rata u Prijedora , je nešto sto ostaje za istoriju . Svjedoci vremena koji znaju napisati doživljeno, slikovito i pravedno dobit će možda jednog dana pravu vrijednos. Drago mi je sto si ovaj prilog postavio na Facebok , jer je sada i pravo vrijeme i mjesto. Pravo mjesto je Facebok, i ima šanse da ga procita veći broj ljudi. Vrijeme Korone je doprinijelo da će se možda i iz dosade pročitati.
Tvoj susret sa Crvenim Kristom i pitanje na čijoj je strani, mi je puno pomogla u dokazivanju istine da su se o tome dogovorili vodje sve tri stranaka koje su nas uvele i ovaj rat. Stalno tražim dokaze. Pomogla mi je i moja prijateljica Raza Durakovic, koja je sa bolesnom majkom bila na Grbavici. Prvog mjeseca istjerivanja Bosanaca ( po roditeljskom nasljeđu islam ) i Bosanaca ( po roditeljskom nasljeđuju katolici ) došli su i njoj i tjerali je da ide iz stana. Ona je bila kategorična da neće jer nema kud. Treći put su je “istjerivači” odveli u njihovu Opstinu Novo Sarajevo, koja je funkcionirala do Dejtona.Jedan je nazvao nekog svog šefa i rekao da imaju jednu ženu koja neće da ide u Alijinu državu. Ona je bila šokirana tim nazivom jer nije imala pojma gdje je to i kakva država. Bili su se već tada dogovorili o svemu i danas je Sarajevo trebalo biti podijeljeno kao Mostar. Goloruka omladina i stanari naše zgrade su ih spriječili u tome . Ispunjenje tog plana evo traje i danas.
Borba je jako teška ljudi iz svih ruralni krajeva su naselili ove blentiteti i nema te sile koja će ih vratiti u njihova sela
Zato je tvoj prilog vrhunska analiza o vašem životu u Prijedoru. Dobro si rekao i da ova izolacija od korone nije ništa u odnosu na naše ratne izolacije. Kod vas sviju postoje šanse da od uspomena i razočarenja u prijatelje , komšije , kumove budu uzrok povećanju PTSP- a u starijim godinama. Mi smo za budućnost imali lakšu varijantu jer svake gadosti lopova, političara, fasista, vjerskih poglavara smo minimalizirali rečenicom “ Važno je da ne puca”.
Hvala Emiri da je poslalaovaj prilog Milanu koji će svaki razuman čovjek pročitati. Moja deviza je od kraja rata uvijek bila , bez čišćenja smeća ispred svojih vrata nikad neće biti kulture i ljepote življenja u ovoj našoj lijepoj zemlji koja je “ćilimom prostota”
Još jednom veliko hvala za vrijeme i znanje utrošeno za ovaj Saima
Sve najbolje i srdačan pozdrav Saima

Saturday, 04 April, 2020  
Anonymous Dubravka said...

Ovo ide iz jednog velikog srca i dotice sve nas koji smo i blizu i daleko. Lijepo napisano, lijepo nas podsjeca, ko smo bili, kako smo prosli kroz ruzna vremena i ko smo sad.
Hvala vam Dragane, Emira i Co.
Pozdrav svima od Dubravke

Saturday, 04 April, 2020  
Anonymous sega said...

Ne mozemo pobjeci od sijecanja. Sta imamo iza sebe, koje nepogode ??? Godina 1969-ta, oktobar, prirodna pojava na koju ne mozes uticati, zemljotres. Banjaluka i banjalucani su se prikljucili svima koji su dozivjeli isto sirom svijeta, oporavak .... kako mentalni tako i ekonomski je ostalo zivotno iskustvo. Godine 90-te, taspad Jugoslavije, rat. Ono sto se desilo u Sarajevu, jos mi je nekako nestvarno, jednostavno nisi bio tamo, nisi dozivio. U prvonavedenom, zemljotresu desila su se zblizavanja i maxmimalna potpomaganja unutar porodica, kvartova, gradova, drzava (u slucaju poplava ili pozara, desavalo bi se isto). Iskustva rata nas uce da su se porodice,kvartovi, firme, drzave raspadale. Covjek je unistavao covjeka, ubijao, protjeravao !!!!! Jos jedno zivotno iskustvo imamo iza sebe. I prvi i drugi dogadjaj ili period nasih zivota kao da nas je mentalno ´pripremao´ za sadasnji problem koji je zahvatio cijeli svijet. Kako zivjeti i organizovati si zivot ? Mislim da se ljudi sa podrucja bovse Juge, ma gdije bili po svijetu, najmanje plase i imaju najmanje problema sa organizacijom zivota u novim uslovima !! Posto je planeta zemlja pogodjena krizom, za mene je najvece (ili najvaznije pitanje) sta ce se desiti poslije .... dali ce crno ostati crno, dali ce bijelo ostati bijelo ???? Mislim (i nadam se) da ce stosta da se promijeni u pozitivnom smislu !! NADAM SE, NADAM SE !!!! Planeta zemlja je ugrozena do krajnjih granica, covjek na zemlji je ugrozen bez obzira na kome i u kome dijelu !! Primjer se i KLIMATSKE PROMJENE !!!! U borbi za promjene, koje snage ce da preuzmu ´liderstvo´ veliko je pitanje ?? Virusi i klimatske promjene (srecom) ne poznaju bogate i siromasne, ne poznaju vjeroispovijesti, istok, zapad, sjever, jug !! Mi smo manje-vise ostarili (vrijeme ´izmice¨) ali mislim da ce nasa dijeca (nesto i pamte a vise poucena nasim iskustvima) doprinijeti boljim odnosima i relacijama u okruzenjima gdije zive (od porodice do radnog mjesta, kvarta, grada, drzave). Nadam se boljem !! Svima srdacni pozdravi i SVE NAJBOLJE !!!!!! Sega

Monday, 06 April, 2020  
Anonymous Nataša said...


Točno je da smo svi mi izbjegli iz BL, otporniji na razno razne nedaće koje nas konstantno prate, ali je i točno da čak iako nismo toga svjesni, iako nam se čini da smo vitalni i dobro, organizam trpi, a posljedice postaju uočljive s vremenom.
Mnogi su nas prerano napustili.

Potres u Zagrebu s velikim posljedicama i pandemija korona virusa mogli su nas i preskočiti. Nažalost i očekivano nisu!
Reklo bi se da se mi u Zagrebu dosta dobro s tim pošastima nosimo, no sve se može u trenutku zbog neodgovornih promijeniti, a kad nas uskoro pogodi i ekonomska kriza bit će teško podnošljivo.

Vjerujem da se svi dobro čuvate, i da će vas sve sreća pratiti.
Sega, čini mi se zabrinjavajućim koliko puno u tvojoj maloj novoj domovini imate zaraženih i umrlih od koronavirusa.
Način na koji se vode borbe protiv ove opasne i galopirajuće pošasti unutar pojedinih država Zapada zabrinjavajuća je, rezultira prevelikom smrtnošću.
Brine kako će se osiromašena u svakom pogledu BiH nositi s koronavirusom.

Odnos prema nama starijima uvijek je bio nedopustivo loš i ponižavajući, što se sada u potpunosti otkriva u svim segmentima društva.
Zato dragi moji, čuvajte se dobro, do vas je, iako smo fizički nemoćniji, imamo znanje i iskustvo i znamo kako i ovu nedaću prebroditi.
Sretno svima uz srdačan pozdrav,
Nataša

Thursday, 09 April, 2020  
Blogger Saima said...

Ja sam još uvijek u snažnim emocijama prema ovom prilogu. Moja sestra je bila na Grbavici i o tome sam već pisala. Udaljenost vazdusne linije od nas dvije je možda oko 800metara a stignemo jedna od druge za 10 min. 10 aprila 1992 god su pokidane telefonske veze svim nesrpskim stanovnicima. U roku od mjesec dana izvršeno je etničko čišćenje . U kolonama, istim sto smo imali priliku gledati u Vukovaru. Poslije toga vise nikakve komunikacije nismo imali o tome šta se dešava na Grbavici. A tek u Prijedoru. Za sve ratne godine taj se grad nikad nije spomenuo zvanično spomenuo u Sarajevu Sad znam da je to bilo dogovoreno , jer ni O tome šta se dešava na Grbavici nije se epominjalo. Svi smo mi bili žrtvovani od naših politicara Ova pitanja Dragana, Čiji crveni krst” I Razi Prijetnja “ da neće da ide u Alijinu državu” sa ove vremenske distance govori koliko je sve TVRDO dogovarano.
Nikad nećemo saznati ko je to osmislio , ko šta dobio ili dao. Ali nije im uspjeo Dejtonski plan Republika Srpska Srbiji, Herceg Bosna Hrvatskoj . Ostaje samo država Bosna inHercegovina sa dva entiteta.
Danas u strašno vrijeme u cijelom svijetu političari opet pokušavaju lov u mutnom . Rusija poslala avion sa medicinskom pomoći samo za RS
Sto je protivno svim svjetskim državnim zakonima. država komunicira sa državom .Za tri dana je objavljeno da je sve potrebno podijeliti za cijelu BiH, Madzari takodje ali i to im ne ostade .Stiže i Madžarske ministar vanjskih poslova pa ispravi “ grešku” . Dodik pokuša da se striktno obilježi državna granica između
RS i Federacije da bi se kontrolirali ulazi i izlazi zbog korone. Prc Milojka.
Mjesec dana se u Federaciji vodi borba između HDZ-a i SDA- a kako da podijele pare kredita MMF po kantonima . Premijer odvali da u Federaciji imamo 6 Kantona sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i 4 sa hrvatskim . Dio koji je obećan Hrvatskoj. I danas se to probava na razne načine i zbog toga su otrovali narod da mrze Federaciju i posebno Željka Komsica i žele mu sve najgore u životu. Inače sve božji ljudi , veliki vjernici i “puni ljubavi i dobrote “za svakog čovjeka.
Ali definitivno sva krivica lezi u nama narodima koji su uvijek bili ovce koje su banditi i fasisti potrpali u svoje torove i uživaju.
Zbog toga za mene LICNO ovaj prilog ima posebnu vrijednost jer mi Lici kao na “svjetlo iz tunela” kad bi se istina na svim stranama nekad u istorije našla u jednoj knjizi .
Pozdrav Saima

Saturday, 18 April, 2020  

Post a Comment

<< Home