Spiza kontra čevapu

Još tamo davne 2006-te Emira nam je poslala prilog o njihovim prijateljima Perićima koji su se, kao i mnogi drugi, skrasili u USA. Emira je u svom prilogu spomenula riblji restoran Berekin koji je Zvonko otvorio u objektu u blizini raskrsnice tranzita i ulice koja vodi na Lauš. Kao kroz maglu se sjećam restorana jer sam jednog dana došao u posjetu Saši koji je u istom objektu, odmah do Zvonkinog restorana, imao svoj poslovni prostor. Bilo je to doba kada su mnogi potražili sreću u „privatluku“, pa tako i ja. Više se ne sjećam razloga zašto sam išao da vidim Sašinu radnju ali se sjećam da mi je Saša i tada pričao o Zvonkinom restoranu. Nažalost, nisam imao sreću da probam Zdravkove specijalitete a siguran sam da se to neće nikada dogoditi jer je i Zdravko, kao i većina onih koji navraćaju na blog, daleko od grada kojeg je volio i gdje se skrasio. U njemu su sada neki drugi ljudi, a i restorani nisu oni u koje smo nekada navraćali.

U nedavnom razgovoru mi Saša ispriča jednu dogodovštinu vezanu za Zvonka i njegov restoran a jučer od Zvonka dobih isječak iz novina (vjerojatno banjalučkog Glasa iz decembra 1990-te) u kojoj Slavko Podgorelec piše o egzotičnoj ribi koja se našla na meniju Zvonkovog restorana. Njegov restoran je inače bio poznat po tome što je služio samo morsku ribu koja je svakog dana Zvonki stizala iz Splita. A sabljarka, o kojoj se u članku govori, je u Jadran stigla iz velikih daljina, da bi završila u tanjurima ondašnjih Banjalučana, ljubitelja morskih specijaliteta.

Ovaj prilog o sabljarki je samo uvod u par priloga u kojima će biti riječi o Zvnokovom hobiju koji će, nadam se privaći pažnju posjetilaca bloga.