Josipa
Arena u Puli je poznata kao mjesto gdje se tokom ljeta održavaju mnogi koncerti i u kojoj su nastupali poznati umjetnici iz Hrvatske, republika bivše Jugoslavije i svijeta. Povratkom u ove krajeve nadam se da ću imati priliku da uživo vidim i uživam u pjesmama Đorđa Balaševića, jednog od samo nekoliko muzičara koje bih volio da poslušam prije nego završim svoje putovanje na ovom svijetu. A za onaj drugi, za koje mnogi kažu da je vječan, nemam nekakvih želja. Tamo, tako neki kažu, lijepa muzika stalno svira pa mi muzičari neće biti ni potrebni.
Ove godine, zbog Corone, nismo imali sreće
da prekoračimo prag Arene ali smo zato već dva puta odlazili na koncertne na
Kaštel, lijepo uređenu tvrđavu na brdu u centru Pule. Za Kaštel nisam nikada
čuo pa je činjenica da u gradu postoji još jedno mjesto gdje se u ljetnim
noćima može uživati u živoj muzici za nas bilo pravo iznenađenje. U sredini
tvrđave se nalazi pozornica a prostor za publiku, po mojoj slobodnoj procjeni,
može primiti oko 500 ljudi.
Tako smo sinoć prisustvovali koncertu Josipe
Lisac, jedne od pjevačica bivše Juge koju sam cijenio i volio slušati još od dana
kada se 1967. godine pojavila na muzičkoj sceni kao vokalna solistica zagrebačke
grupe O'Hara. Još uvijek se sjećam njenog nastupa u tada vrlo popularnoj TV
muzičkoj emisiji čije sam ime nažalost zaboravio (a znao sam ga sve do nedavno!).
Pjevala je na engleskom jeziku a u sjećanju mi je ostala posebna boja njenog
glasa i mini suknjica, kakve su u to doba bile popularne kod djevojaka.
Od izlaska iz Banjaluke nisam pratio novosti na
našem muzičkom nebu pa tako nisam imao puno informacija o Josipi, osim što sam
znao da je postala jako ekscentrična i da se na pozornici pojavljivala u veoma
čudnim kostimima koji su bili razlog različitih komentara.
Na pozornici na Kaštelu se pojavila obučena kako
vještica, s prozirnim kišobranom u ruci. Nisam se usudio priči bliže pozornici
da je fotografiram jer su se oko pozornice nabili njeni obožavatelji, bez
maski, potpuno ignorišući preporuke zdravstvenih radnika. Mi smo se šokirali
već pri ulasku na Kaštel jer su posjetioci bili nabijeni jedni do drugih,
gotovo po pravilu bez maski. Gotovo da smo se htjeli okrenuti i vratiti nazad ali
je želja da vidimo Josipu bila jača od straha. Da li će biti kakvih posljedica,
znat ćemo za desetak dana.
Josipin nastup mi neće ostati u posebnom sjećanju
jer mi se nije svidio ni način na koji je pjevala neke mi poznate pjesme, niti
sam bio zadovoljan kako je tonac obavio svoj posao. Muzika je često bila
preglasna a i izvedbe nekih od Josipinih poznatih pjesama su bile gotovo
neprepoznatljive. Tek pri samom kraju koncerta jer otpjevala nekoliko pjesama u
poznatom stilu i to je za mene donekle popravilo ukupan dojam.
Za razliku od Josipe, nastup Amire Medunjanin na istom mjestu
prije oko mjesec dana nas je oduševio. U
potpuno drugačijem ambijentu (sa stolicama dovoljno
razmaknutim kako bi se zadovoljile preporuke za social distancing), Amirin
glas je plijenio svojom ljepotom i cijeli koncert je protekao prebrzo jer je
vrijeme naprosto letjelo. Bio je to naš prvi
susret s Kaštelom, koji je za nas bio
pravo otkrovenje. Bit će to
mjesto koje ćemo, u tom sam siguran, često posjećivati tokom lijepih ljetnjih večeri u isto tako lijepom gradu Puli.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home