Stigla nam Marina

Kume uživaju na suncu za
vrijeme kratke pauze tokom 
jutarnje šetnje

Prije nekoliko dana nam je iz Slovenije stigla kuma Marina. Kako je vrijeme još uvijek izuzetno lijepo, dnevni režim se ne mijenja: poslije ustajanja i doručka ide se u šetnju uz more i kroz park šumu Soline, na povratku se odmori na terasi restorana Škuža uz makijato, kapućino (borovnica za mene), a nakon kratkog zadržavanja u stanu, ide se na plažu.

Na plažama je manje svijeta jer se sezona bliži kraju (a i zbog odluka nekih evropskih zemlja o obaveznoj karantini za povratnike iz Hrvatske) pa se uz još vuijek toplo mora može zaista uživati u penzionerskim danima.

Dok se čeka kavica u Škuži

Nakon prekida za ručak ponovo se ide na plažu a uveče se obično prošeta našim malim mistom i popije kava ili pojede sladoled. Večeri su još uvijek tople i prijatne za šetnju a tako će biti i nekoliko narednih dana. Po povratko iz šetnje obavezno se odsjedi u lodži uz vino i tihu muziku iz našeg doba.

Kuma planira da ostane desetak dana a onda će, po povratku u Sloveniju, morati u obaveznu karantenu. To joj neće teško pasti jer kod kuće ima familiju koja joj pomažu oko odlaske u kupovinu. Želja da se sretnemo je bila jača od zabrana koje je slovenačka vlada uvela za svoje državljane koji dolaze iz Hrvatske.

Išlo se malo i do Pule

Naša druženja s prijateljima u novoj sredini se nastavljaju a nadamo se da će ih biti još. Kada razmišljam o svemu što nam se desilo od početka devedesetih, često mi na pamet padnu stihovi jedne narodne (koja mi se, da odmah razjasnim, ne sviđa) koji idu nekako slično kao „Ne može nam niko ništa, jači smo i od sudbine“.