SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 11, 2020

Dan sjećanja

 

Danas se u Englesko govornom području i zemljama koje su učestovale u 2. svjetskom ratu obilježava dan sjećanja na učesnike i žrtve oba svjetska rata i niza “lokalnih” ratova u kojima učešće uzeše vodeće antifašističke zemlje iz drugoga svjetskog rata. Polaganjem cvijeća, sjećanjima na 75 godina od dana oslobodjenja, oslobodjenja nacističkih kampova u kojima izgubiše živote milioni Jevreja, Roma, protivnika fašističkih režima, zarobljenika u vojnim pohodima. Holocaust kao sjećanje na stradanje preko šest miliona Jevreja, podsjećanje na hipokriziju zapadnih zemalja koje odbijahu dati ulazne vize Jevrejima koji su nastojali pobjeći od fašističkih zločinaca, uključujući i veliku grupu na M.S. St. Louis putnika Jevreja koje ni Canada a ni USA ne primiše nego povratkom u Njemačku mnogi ostaviše živote u koncentracionim logorima.

Danas kada se sjećamo žrtava iz oba svjetska rata uz moto da se tako šta više ne ponovi moram naglasiti da iza zadnjeg svjetskog rata vodeće zemlje “zapadne demokratije” vodiše veliki broj ratova gdje se broj žrtava približava broju iz drugog svjetskog rata a sve u želji da se koriste i upravlja dobrima koje su te zemlje imale kao nafta, rudna bogatstva i promoviranje ideologije liberalnog kapitalizma.

Danas se kao simbol sjećanja koristi simbolično crveni cvijet maka koji je cvjetao na poljima Flandrije uzoranim bezbrojnim granatama i natopljena krvlju ogromnog broja vojnika sa obje strane. I mi iz Bosne i Hercegovine smo dio tih žrtava iz oba svjetska rata te posljednjega koji se desi u našim krajevima kreirajući posljednje, nadam se, evropske genocide kakvi su Srebrenica, Prijedor, Brčko i Bjeljina i logore po uzorima na fašističke kojima se mogu podičiti naše komšije.

Krik koji se čuje iskazan je u poemi napisanoj  od Potpukovnika John McCrae-a 03.05.1915 po meni kao spomen i opomena svim ljudima na svijetu da se to ako je moguće ne desi ponovo.

 

In Flanders Fields

In Flanders fields the poppies blow

Between the crosses, row on row,

That mark our place; and in the sky

The larks, still bravely singing, fly

Scarce heard amid the guns below.

 

We are the Dead. Short days ago

We lived, felt dawn, saw sunset glow,

Loved, and were loved, and now we lie

In Flanders fields.

 

Take up our quarrel with the foe:

To you from failing hands we throw

The torch; be yours to hold it high.

If ye break faith with us who die

We shall not sleep, though poppies grow

In Flanders Fields.

 

Kitchener 11.11.2020                                         Mujagić Aljoša

UZ SAIMIN KOMENTAR



Sarajlijama poznati ribnjak Toplik
u Istocnom Sarajevu pun Sarajlija
iz "Zapadnog" Sarajeva,
izolacija scrsena


Saimin unuk

Labels:

4 Comments:

Blogger Saima said...

Emira, Dubravka i Aljods povratili vrijednost bloga Divni prilozi Prvo imala smetnji sa internetom s sada mi je tu Frane sa porodicom
Materijala puno vrijeme divno . Čekam ružne Dane i odlazak mojih i bit će vremena za priloge
Pozdrav Saima

Thursday, 12 November, 2020  
Anonymous Dubravka said...

Lijep prilog Aljosa! Covjek se ne moze oteti razmisljanju.Uvijek se bolje vidi kad se covjek malo izmakne. Kako je rekao Njegos "ko na brdu ak' imalo stoji vidi vise no onaj pod brdom".Mi sad imamo iskustvo, vidjeli smo sta je rat i ovdje daleko od nasih krajeva gledamo ljude koji nisu vec stotinama godina imali tako nesto u svojoj zemlji.Odaju postu svim poginulim na tudjem terenu braneci demokratiju od fasizma i poslije braneci nekoga od nekoga. Sve u svemu mladi vojnici ginu, djeca ginu, majke sa djecom ginu. Generacije potrosacke culture i dalje trose, kupuju i ne brinu se puno o nekome djetetu koje sad trazi roditelje u Yemenu ili Siriju ili bilo gdje na planeti. Bas u ovom momentu. Ja cesto o tome razmisljam i uvijek mislim da svijet u stvari ne zeli da rijesi konflikte. Da ima ikakve zelje prvo treba prestati proizvoditi i prodavati oruzje i municiju. To bi bio prvi znak dobre volje ovih koji se smatraju velikim i misle da su "ekonomija" i profit najvazniji.Sa takvom kulturom, koja je sad duboko usadjena u nekoliko generacija, uspjeli su unistiti plodno tlo, zagaditi vodu, proizvesti generacije koje boluju od hronicnih bolesti i sve vise i vise ima mladih koji trebaju pomoc da savladaju mentalne problema, najvise depresiju.
Drago mi je da u isto vrijeme mladi pokusavaju da pomjere taj put na malo bolju stranu.
Pozdrav svima od Dubravke.

Friday, 13 November, 2020  
Anonymous Posmatrac said...

Ne vidim nesto da mladi zele promijeniti svijet. Onbo sto vidim je u velikoj mjeri individualizam i sebicnost, na zalost na njihovu vlastitu stetu. Svijet treba jos dosta da se civilizira, mi to necemo dozivjeti.

Wednesday, 18 November, 2020  
Blogger Saima said...

Na našoj Face TV “Dnevnik sa Senadom Hadzifejzovicem” ima rubrika “ Komentarisite šta god hoćete” Ja sam uspjela dobiti vezu na telefon dvije nedjelje prije izbora . Moj komentar
Je išao uživo a ja sam rekla.
“ Pozivam mlade ljude da pokrenu četvrtu neprijateljsku ofanzivu u BiH i da izidju na glasanje i pošalju ovo “”sveto trojstvo” na smetljiste istorije .
Ukoliko to ne uradimo onda ćemo još 50 godina biti glupi Bosanci i Hercegovci. . Obzirom da imam malo specifičan glas mojim sinovima su se javljale njihove kolegice i kolege koji su me prepoznali i usaglasavali sa mojim stavom.
Kad sam izišla na glasanje bila sam oduševljena brojem mladog svijeta. Starog nikad manje.U našoj Opstini/općini stari načelnik je dobio oko 4000 glasova (SDA)
A novi 18.000 glasova ( nestranački kandidat). Na mnogo drugih općina/opstina je bilo slično. Meni je najvažnija moja u kojoj živim.

Koristim ovu priliku da vam pošaljem sliku mog unuka sa obrazloženjem .

Ide u Englesku internaciju školu u Tbilisiju. Učiteljica je dala svima u zadatak kad budu išli u svoje domovine da po mogućnosti donesu
Narodna obilježja tj nošnju svoje domovine. Meni su devet dana bili u posjeti Frane sa porodicom. Sin mu dobro govori nas jezik U Sarajevu je bio od 3 do šeste godine i bio neprestano sa mnom i didom a Frane sa njim u Gruziji razgovara na bosanskom.
Molio me da mu kupim bosansku nošnju . Obišli smo Bas carsiju i pronašli. Dok je došao u Tbilisi obukao je svoju bijelu košulju i nošnju . Sin kaže da nije “ silazio sa ogledala” Bio je presretan . Od svih mješavina genetike hrvatske , bosanske, ruske, ukrajinske on je izabrao da bude Bosanac . Često kaže “ Bako ja volim Sarajevo BAS kao i Dida Vice”. Po rodjenju i rodnom listu je Armenac.
Mlađe treba podržavati i vjerovati im a ne odgajati kao nacionaliste ili radikalne vjernike.
Pozdrav Saima

Thursday, 19 November, 2020  

Post a Comment

<< Home