Veče Pješčane uvale

 

Kako sada stvari stoje, ovog ljeta nećemo imati odmora od muzike. Tokom ljetne sezone u svim gradovima, gradićima i malim mjestima Istre se organiziraju zabave i ako bi čovjek htio da se zabavi gotovo svako veče bi imao gdje otići. Istra je mala i lako ju je obići autom ali nema se više snage za to. A i ono što se događa oko nas je više nego dovoljno da nam ne bude dosadno, ako je to uopće moguće ovdje gdje nas je sudbina dovela.

Prije dvije večeri je u našem malom mistu organizirana zabava pod nazivom Veče Pješčane uvale. Kao glavna atrakcija je najavljena zagrebačka pop-rok grupa Neki to vole vruće koja se na jugoslavenskoj muzičkoj sceni pojavila sredinom osamdesetih. Sjećam se nekih od njihovih hitova, između ostalih, Jeans Generacija, Kakva Noć, California. Iako nisam bio nešto posebno zagrijan za njih ali kako su došli tu u komšiluk, 100-tinjak metara od našeg stana, otišli smo da ih poslušamo. Dok smo ispijali naše kavice u Dulcei, sa sportskog terena iznad plaže se začula muzika. Zvuk mi nije ličio na onaj kojeg se sjećam iz osamdesetih, a ni pjesme mi nisu bile poznate.

Monarh

Nakon kave popesmo se do igrališta. Kad tamo, momci u ne baš mladalačkim godinama, praše li praše dobri stari rock and roll, na zadovoljstvo ne baš velikog broja posjetilaca. Zvuk je bio jako dobar, pjevač odličan, a i pjesme, koje nikada do tada nisam imao prilike čuti. Iz komunikacije pjevača s publikom shvatih da se radi o pulskoj grupi Monarh. Bila je to ona ista predgrupa prošlogodišnjem koncertu Parnog Valjka u kamenolomu Cave Romane, koja je i tada na mene ostavila odličan dojam. Svaka nova pjesma me je sve više uvjeravala kako se radi o odličnim muzičarima koji nisu šire poznati a po onome što su pokazali mogu se svrstati u najbolje grupe koje sam imao prilike slušati. Često se pitam šta je to što prevlada da neko postane popularan i poznat, a nekome to nikada ne uspije, iako između jednih i drugih nema velike razlike. Grupa Monarh, po mom mišljenju, je zaslužila mnogo više od onoga što je postigla. Potvrdila je to i publika koja je svaku njihovu pjesmu ispratila aplauzom.

Monarsi su svoj nastup završili oko 10 uvečer, a onda su, nakon kraće pauze, palicu preuzeli „momci“ iz grupe Neki to vole vruće. Njihov nastup nas nije posebno oduševio, a u odnosu na pjesme Monarha njihove pjesme su više ličile na pjesmice. A ni vokali se glasovno nisu mogli porediti s pjevačem Monarha.

Neki to vole vruće

Nismo ostali dugo. Vratili smo se u stan odakle smo muziku mogli čuti kao da smo na igralištu jer nas od njega dijeli nekih 100-tinjak metara vazdušne linije. A momci iz Neki to vole vruće su svirali sve do dva u jutro tako da smo ih dobro zapamtili. Srećom, već godinama ne ranimo pa nam muzika do kasno iza ponoći nije posebno smetala. Ali zato smo, to veče, uživali u dobrom rocku Monarha za koje se nadam da će jednog dana zaslužiti da se o njima više priča i piše, jer momci to zaslužuju.