Hvala Ameriko

 

Danas je finale Svjetskog nogometnog prvenstva u kojem će svoje snage ukrstiti Španija i Argentina. Ko će pobijediti, teško je prognozirati. Nakon pobjede Španije nad Francuskom bio sam ubijeđen da će Španci postati svjetski prvaci jer su odigrali odličnu utakmicu, jednu od najboljih koje sam do sada gledao. Utakmice pratim pažljivo i mislim da dosta dobro poznajem nogomet. Uvijek sam imao dosta primijedbi na igre pojedinih igrača i često sam razočaran odlukama koje u toku igre donose. Da li se radi o kasnom dodavanju lopte ili odabiru kome će se lopta dodati, ili pak o pokrivanju određenih igrača koji ne bi smjeli lako doći do lopte, i nikako mi nije bilo jasno da profesionalci, koji ne rade ništa drugo nego šutiraju loptu, često donose pogrešne odluke. U igri protiv Francuske gotovo da nisam imao niti jedne primjedbe na igru Španaca. Vjerujem da je trener imao veliku ulogu u tome jer su Španci totalno nadigrali Francuze i zasluženo pobijedili.

I kada sam već bio ubijeđen da su Španci favoriti u utakmici protiv Argentine, igra Argentine u drugom poluvremenu protiv Engleske me je dovela u dilemu. Iako i dalje mislim da je Španija favorit, naročito ako ponovi igru protiv Francuske, svašta se može desiti. A volio bih da Španci pobijede zbog onoga koji će dijeliti medalje jer mu to neće biti drago.

Kao što nije bilo drago ni diplomiraniom mesaru iz Bakinaca kada se reprezancija Bosne i Hercegovine plasirala na svjetsko prvenstvo. Kada je sav normalan svijet iz naših krajeva ponosan na ono što je nogometna reprezentacije postigla na svjetskom prvenstvu, on se našao da se oglasi kao da bez njega i njegovog mišljenja ne može baš ništa proći.  A mišljenje je pogano, kao i mnogo toga što taj čovjek čini.

Kada je Bosna ispala sa svjetskog prventsva nakon poraza od ekipe USA Dodik se oglasio kratkom objavom na X-u: „Hvala Ameriko, svakako je neradni dan.“ Valjda je htio da ispadne simpatičan, možda pametan, a u stvari je to svom objavom priznao da je utakmicu gledao jer je morao ostati do ranih jutarnjih sati da dočeka kraj meča. Jer zašto bi spominjao neradni dan.

Taj njegov sarkazam može biti simpatičan samo onima sličnim njemu a svakoj normalnoj osobi se mora gaditi. Nažalost, takav već godinama vlada Banja Lukom i svakim danom je svakom svojom izjavom sve više gura u blato. Banja Luka, nažalost, nema snage da stane na zdrave noge dok god ovakvi kao što je diplomirani mesar iz Bakinaca vode glavnu riječ.