Fešta

 

Sinoć smo imali feštu u našem malom mistu. Organizira to opština Meduline svake godine u svim naseljima opštine na radost turista a vjerujem da ni domaćinima nije krivo.

Kafić u marini Veruda. DJ već na poslu

Još od jutra, kada sam išao da „bacim“ jedno kupanje prije vrućina koje su zavladale ovih dana vidim da se pripremaju štandovi, stolovi na rasklapanje, donose se metalni kontejneri s pivom, montira se bina, provlače žice za osvjetljenje. Radnici su okupirali dio obale uz plažu pa će neki danas ostati bez svojih mjesta na padini ispod igrališta gdje ima i hlada za one koji ne vole prženje na suncu. Za mene to nije problem jer na kupanje idem ili ranije ujutro ili pred sedam uveče pa mi hladovina nije potrebna. Sreća je da nam je stan par minuta hoda od plaže pa se ne moramo boriti za mjesto gdje ću postaviti ručnik ili ležaljku. Ujutro i predveče na plaži ima dovoljno praznog mjesta  pa nema frke kao u neka davna vremena kada smo se morali boriti za dobro mjesto na plaži tokom ljetovanja.

Bend u akciji iznad glavne plaže

Kada smo uveče izašli u šetnju vidimo da je zabava već počela. Na improvoziranoj bini DJ zagrijava raju, konobari već rade svoj posao, raja se polako skuplja.

Mi produžismo do kafića podignutog iznad mora na početku marine da popijemo naša makijata, gdje obično malo posjedimo prije nego prošetamo lijepo uređenom marinom ili odemo na drugu stranu da kraja šetnice. Pogled je lijep, na zaliv i jahte koje se uveče vraćaju u marinu, a uz to često se često osjeti laki povjetarac koji dobro dođe ovih dana. Vidimo da i ovdje DJ priprema opremu. Muzika krenu prije nego smo završili s kavicama, a kako nam se muzika svidjela naručismo piće i odsjedismo još neko vrijeme. Noć se već uveliko spustila kada krenusmo nazad ka glavnoj plaži.

Kafić Dolce pun

Dok smo silazili stepenicama do nas dopreše zvuci muzike iz pravca kafića Splash koji se nalazi na suprotnoj strani zaliva. Bilo nam je to malo čudno jer kafići uglavnom nemaju živu muziku u isto vrijeme a to veče je organizirana fešta s živom muzikom i bilo je za očekivati da će se većina gostiju tamo okupiti. Približavajući se glavnoj plaži shvatamo da je glavni dio program počeo jer čujemo pjevača i bendi ali ono što čujemo nam se ne sviđa. Ne znam ko nastupa ali pjevač očigledno nema ni talenta ni osjećaja za muziku. Preglasan je, background vokal se gotovo ne čuje kao ni većina instrumenata. Loše je otpjevao Cesaricu a ni druge pjesme nisu zvučale bolje. Na plaži je dosta svijeta, pijucka se, pjevuši, poneki se njišu u ritmu muzike. Očigledno je da nikoga ne smeta što muzika i nije baš nešto.

Igor "na novom radnom mjestu"

U kafiću Dolce, smještenom odmah do glavne plaže, svi stolovi puni, čak i oni donešeni za ovu priliku. Vlasnik će, očigledno je to, ovo veče zaraditi dobru lovu. Za ovih pet godina nismo vidjeli toliko gostiju na tom mjestu koje je osrednje posjećeno tokom cijelog dana iako se nalazi uz samu glavnu plažu.

Idemo dalje prema kafiću Batana, smještenom uz „Nerinu“ plažu. I tamo muzika. Još jedan DJ. Muzika interesantna, po ukusu mlađe raje. Svi stolovi puni. DJ nam poznat. Vidi se da se uživio u posao, njiše se u ritmu muzike, odlično radi svoj posao. Kada priđosmo bliže vidimo da je to Igor, vlasnik restorana El Brutale. Znali smo da je zaljubljenik u muziku, da se  ponekad nađe za muzičkim pultom ali nismo znali da posao DJ-a odlično radi.

I Batana je puna

Provukosmo se između mnogobrojnih gostiju i nastavismo prema Splashu. Od tamo pak dopiru zvuci ritam i bluza u izvedbi sastava kojeg smo već ranije viđali. Pjevačica dobro pjeva, sviđa mi se, a očigledno i gostima jer je cijeli prostor oko kafića pun i gotovo da se ne može proći dalje šetnicom.

Odlučismo da se vratimo nazad, da se ne probijamo kroz narod pa sjedosmo na klupu koja je, za divno čudo, bila prazna. Obično su sve klupe uz šetnicu uveče zauzete jer je prijatno sjediti uz more s pogledom na zaliv i hotele na Verudeli.

I u Splashu je živo

Nakon što posjedismo izvjesno vrijeme pođosmo nazad u stan. Igor i dalje zabavlja goste u Batani, a i bend na glavnoj plaži. Ovaj put do nas dopiru zvici pjesme Đelem, đelem ali utisak je isti. Raja se uključuje u pjevanje ali sve je to daleko od onoga kako bi to trebalo zvučati.

U stan stigosmo već pomalo umorni. Jedanaest jer već uveliko prošlo i vrijeme je da se ide na spavanje. Ja obično provjerim novosti na Internetu i pogledam ako ima nešto na televiziji.

U krevet odlazim oko 12, kao i obično, jer sutra me čeka „naporan dan“. Nakon ustajanja, kratko kupanje prije doručka, stolni tenis s mojom ekipom u sali mjesnog ureda, ručak oko četiri, pa ponovo kupanje kad malo zahladni. A onda naša makijata, opet vjerojatno u kafiću u marini jer je tamo ipak malo prijatnije nego kod Igora u El Brutale, gdje inače idemo tokom cijele godine.