Komentar

Evo jos jedan mjesec ja za nama i red je za jos jedan mjesecni komentar. Proljece je stiglo, dani postaju duzi, topliji, sve vise vremena se provodi na polju. Pitam se dokle cu uspijevati da se drzim obecanja o jednom prilogu dnevno. Iako mi se u pocetku cinilo da nece biti tesko pripremiti nesto novo i interesantno svaki dan, osjecam da mi priprema priloga oduzima dosta vremena. Posebno ako vecinu posla moram uraditi sam: od izbora fotografije, preko skeniranja, kompresovanja za blog, itd. Najteze je napisati komentar koji treba biti kratak, za sve prihvatljiv, a istovremeno pomalo provokativan, takav da izazove druge da se jave svojim komentarom. Mnogo mi je lakse kada dobijem fotografiju od nekog od posjetitelja, uz odgovarajuci komentar. Tada mi je veoma lako pripremiti fotos za objavljivanje, a komentar ponekad samo treba malo dotjerati. Nadam se da ce pomoc od raje stizati i da ce uvijek biti nesto novo sto ce nas drzati u znatizelji da na ovaj blog svratimo bar jednom svaki dan.

Iako je proslo vec cetiri mjeseca od prvog priloga, jos uvijek nisam postigao ono sto sam zelio. Jos uvijek imam utisak da se vecina posjetilaca nekako ustrucava. Broj posjetilaca je gotovo nepromjenjiv, manji broj priloga izaziva potrebu za komentarisanje, u dosta slucajeva nema reakcija. Ovaj blog sam zamislio (znam da postajem dosadan) kao mjesto gdje cemo mi, raja vezana za Banjaluku, zaista svakodnevno kontaktirati. Footografije su trebale biti samo povod, jedan od nacina komuniciranja. Ocekivao sam mnogo vise novosti, informacija o zbivanjima koja mogu na bilo koji nacin biti zanimljiva za vecinu. Idealno bi bilo da se neke stvari objave u momentu desavanja. Danas, u doba digitalne fotografije, kada vecina koristi digitalnu kameru, zaista nije tesko zabiljeziti neko druzenje, posjetu, putovanje, odlazak na koncert, detalj iz grada, bilo sta. Uz odgovarajuci komentar, svaki prilog bi bio interesantan a uz to znali bismo sta se u ovom nasem svijetu dogadja. Sada kad smo razbacani po cijeloj zemaljskoj kugli, svaka informacija je potencijalno zanimljiva.

Nadam se da ce moje nastojanje da vecinu animiran uroditi plodom. Evo Rada je javila da uskoro ide u Banjaluku i da bi trebalo biti materijala za blog. Tufekcici krajem maja idu u posjetu Svedskoj i Norveskoj tako da ocekujem priloge iz Skandinavije. Nera i ja se u junu spremamo na put u Floridu, nakon toga ja se spremam u St. Luis (tamo ima dosta nase raje) i eto prilike da se nesto objavi. Vjerujem da ce vecina nas ovog ljeta putovati i da materijala ne bi trebalo manjkati. Prepostavljam da ce biti proslava rodjendana, diplomiranja, vjencanja (Alma Zisko se pocetkom maja udaje, dosta poznate raje ce se okupiti, ocekujemo ‘izvjestaj’), sjedeljki, rostiljanja. Pored toga vjerujem da vecina nas ima poneku stariju fotografiju koja bi mogla izazvati reakcije, nesto slicno kao ovaj nedavni prilog s Elektrijade. Dakle, materijala ne bi trebalo manjkati. Samo da je malo vise volje da se svi malo vise aktivno ukljucimo, bilo bi priloga i vise nego sto se moze objaviti.

Iako ovaj moj danasnji komentar moze izgledati kao kritika ili zalopojka, ne treba ga shvatiti tako. On je samo zelja da ovaj blog jos vise zazivi i da postane mjesto gdje cemo se ‘okupljati’ svakodnevno, ako ne mozemo drugacije, a ono bar ovako ‘vituelno’. Zato raja, zasucite rukave i na posao.

Na kraju jos jedna tuzna vijest. Mario me je obavijestio da je u Banjaluci u 89. godini zivota nedavno preminuo Feodor Fabic te koristim ovu priliku da izrazim iskreno saucesce Damiru Fabicu i njegovoj familiji. Feodor Fabic je nekim od posjetilaca ovog bloga ostao u sjecanju kao profesor u onoj nasoj nekadasnjoj Tahnickoj skoli. U ovom momentu se prisjetih raznih dogodovstina sa njegovih predavanja a posebno su mi ostale u sjecanje njegove skripte kopirane na ‘ozolit’-papiru (nadam se da nisam pogrijesio u nazivu).

Eto toliko za ovaj put. Pozdrav svima – Co.