Asija

Bilo je to negdje u ljeto 1995. Bio sam tada vec 'iskusni' izbjeglica iz Bosne (godinu dana staza u Americi), kad dobih poziv iz nase humanitarne organizacije uz molbu da pomognem kao pravodilac jer su stigle neke nove izbleglice. Nakon voznje od nekih 45 minuta, stigosmo do jedne privatne kuce u jednom od mnogobrojnih 'prigradskih' naselja Pittsburgh-a.

Pokucasmo na vrata, kad tamo, Asija, moja bivsa komsinica iz djetinjstva i skolska drugarica (osam godina smo isli u isti razred u osnovnoj skoli). Bio je toj jos jedan od mnogih neuobicajenih dogadjaja tokom ovih izbjeglickih dana zadnjih 13-tak dogadjaja. Ni prvi, ni posljednji, jedan od mnogih koji se desavao svima nama koji smo imali tu 'srecu' da nas zivot razaspe po svijetu.

Asija i ja smo ponovo komsije, sada hiljadama kilometara daleko od Banjaluke. Cujemo se telefonom, ponekad vidjamo, sjetimo se dogadjaja iz djetinjstva...

Fotografija gore je snimljena pilikom susreta Banjalucana u St. Louis-u gdje ovakvi susreti nisu bili rijetkost.