Jos jedan gitarista

Eko mi se javio jos jednim kratkim prilogom prije svog polaska na odmor. Zurio se na avion (on i Mina se ovih dana brckaju na plazama Nice!) te nije imao vremena na napise gotovo nista, ali sam dobio nekoliko fotografija.

Danas predstavljam jos jednog gitaristu, iz plejade mnogih iz ove nove generacije Banjalucana razasutih po svijetu. Jos prije sam spomenuo da su se mnogi iz ove mladje generacije okrenuli muzici, vecina gitari. Da li je to posljedica uticaja roditelja koji su uzivali u dobroj muzici, ili pak rata, koji je prekinuo mnoga djetinjstva, ne mogu reci, jer nisam psiholog po struci. Cini mi se da bi bilo zanimljivo kada bi se netko pozabavio ovim fenomenom.

Da ne skrenem s teme, vracam se na ovog naseg gitaristu. Radi se o Ekinom starijem sinu Zlaji, kojeg na ovoj slici (lijeo) mozemo vidjeti kako svira bas gitaru na jednom od hard-rock koncerata u Norveskoj. Eko mi napomenu da se Zlaja vec dugo bavi muzikom i da se, pored bas gitare, okusao u sviranju solo gitare i bubnjeva. Lijepo je od Eke sto nam je poslao ovaj prilog a jos ljepse bi bilo kada bi se Zlaja aktivno ukljucio u ovo nase druzenje. Cini mi se da mladi imaju neke svoje preokupacije i da ih ovaj nas blog nije uspio zainteresirati.

Na ovoj stranici mozete vidjeti jos nekoliko Zlajinih fotografija.