Kreso i njegova familija posvecuju jako puno paznje gostima, sto je bilo vidljivo i prilikom Zokine svadbe. Usluga je bila prvoklasna, hrana odlicna, a gosti prezadovoljni. Veliki broj gostiju je bio usluzen bez i jednog problema, kao sto se to moze i ocekivati od iskusnih ugostitelja, kao sto su Dzevad i njegova supruga Merima. Zbog toga me ne cudi sto je ovaj restoran postao popularno mjesto u ovom malog gradu, gdje, kao i u ostalim gradovima Amerike, nije lako opstati u konkurenciji bogatih biznismena i restorana-lanaca.

Tokom vecere, Dzevad nam je uspio pokazati i neke druge zanimljivosti vezane za ovaj restoran (filmski projektor iz 30-tih, koji namjerava osposobiti za upotrebu) a nasao je vremena i da zaplese u ritmu muzike koja nas je sviju zagrijala.

Sve u svemu, drago mi je kada mogu pripremiti prilog o nasim sugradjanima koji su, uprkos ratu koji je planiran da nas unisti, uspjeli naci sebe i koji us se uzdigli s dna u veoma kratkom vremenu. Cak sto vise, mnogi su postigli daleko vise nego sto se to moglo i zamisliti.

Dzevadu i negovoj familiji zelim jos vise uspjeha u njihovom biznisu, a siguran sam da ce to i ostvariti.

Fotos: Dzevad i kcerka Maja