SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, November 04, 2006

1. studenog

1. studenog, dan je Svih svetih. Dan spomena na nase mrtve. Državni je praznik u RH.

Mnogo prije zadnjeg rata gradjani RH posjecivali su toga dana svoje mrtve. Na taj dan gotovo cijeli Zagreb preseljava se u drugi Zagreb, star jednako kao i ovaj , s brojnim ulicama i vecim brojem stanovnika.

Povezanost ta dva Zagreba je nesto sto oplemenjuje dusu, sto nas vraca u dane kad smo se radovali zivotu i kad nam je smrt bila daleka i strana. Prisjecamo se svih nama dragih, najblizih koji su nas napustili, prijatelja, ali i poznanika bez obzira jesu li izabrali biti ljudi ili fukare. Na taj dan bas svi smo u mislima s njima i to je ono sto mu daje velicanstven osjecaj posebnosti i duhovnosti.

Ako se zeli upoznati jedan narod, najbolje i najbrze se to moze, ako se posjete njegova groblja. Tu se moze upoznati povijest naroda, njegov izbor vrijednosti, njegova duhovnost, njegova kultura,...

Zagrebacko groblje Mirogoj, pravi je primjer toga. Tu se mogu vidjeti uredjeni grobovi svih naroda na Balkanu, kao i grobovi Austijanaca, Madjara, Napoleonovih vojnika, poginulih u Galiciji, poginulih u 1. Svjetskom ratu, u 2. Svjetskom ratu na svim stranama - pobjednika i gubitnika, zrtava i zlocinaca, zatocenih i nestalih u zadnjem ratu, poginulih u Domovinskom ratu,..

Kako je strasna povijest mog naroda?
Koliko je samo boli i patnje protutnajlo ovim krajem?

Zasto o tom danu pisem? Htjela bih vas podsjetiti na jednog divnog covjeka, naseg Seada Sadica. Sejin grob nalazi se svega 2m od grobnice roditelja mog Miljenka. Nevjerojatna igra sudbine! Sejo je preminuo u tudjini, u bolnici u Kijevu. Radio je za UNHCR, mislim u Kazahstanu. Pokopan je na zagrebackom Mirogoju.

Seju poznajem dugo, od prvih dana dolaska u Banjaluku. Bio je dobar covjek, u svakom pogledu velik covjek, izuzetno inteligentan, obrazovan, duhovit s blagom dozom cinizma, sa sposobnosti dobrog zapazanja i prije svega izuzetnog dara za pisanje. Nikad necu zaboraviti njegove tekstove u Glasu, neposredno prije rata.

Nakon njihovog dolaska u Zagreb, susretali smo njega i Jagodu svakog Bozica kod zajedničkih banajlučkih prijatelja. Tesko nas je pogodilo saznanje o njegovoj bolesti, a jos teze vijest o smrti. Njegova Jagoda danas zivi na relaciji Sarajevo - Zagreb - Bol na Braču. U Sarajevu im je kcerka s djecom, a sin u Bolu. Srele smo se na Mirogoju, ona u dolasku, a ja s povratka nasima, nikad zaboravljenim.

Natasa

Nekoliko dodatnih slika mozete vidjeti na ovoj stranici.

Labels:

5 Comments:

Anonymous Canak said...

Natasa, hvala ti za ovaê rijeci. Podsjetila si me na jednog od mojih drugova, na jednog od ljuci koji su Banjaluku cinili gradom, Sejum Sadica. Mi se i nismo nesto posebno druzili, vise smo se poznavali i pozdravljali uz kratko:" Sta ima..." ali smatram da sam , na neki nacin, odraztao uz njih dvoje, jer su bili neizbjezni dio banjaluckog korza i setnji kroz grad. Sjecam se Jagode i mladje joj sestre Vedrane, koja jos davno napustila Banjaluku. Pamtim Seju i Jagodu po njihovom karakteristicnom drzanju za ruke i hodu. Boze, koliko je taj nas grad izgubio...

Saturday, 04 November, 2006  
Anonymous Sejo said...

Sejo mi je bio drag prijatelj a Jagoda jedna od najljepsih i najdrazis skolskih drugarica iz prvih razreda osnovne skole.Kada sam upoznao njenu sestru, zaljubio sam se u njeno ime i na kraju svom sinu dao isto, Vedran.
Koristim priliku da pozdravim Jagodu a cini mi se da je Natasa supruga mog i mog brata dobrog prijatelja i kolege iz Zavoda za izgradnju, Bokana Miljenka.Ako ne grijesim, onda jedan veliki pozdrav Bokiju od Bahtijarevica!

Saturday, 04 November, 2006  
Blogger co said...

Seju Sadica sam upoznao za vrijeme rata, kada je radio u UNHCR-u u Banjaluci. Ja sam, sticajem okolnosti, takodjer bio poslovno vezan za UNHCR, tako da sam ga sretao svaki dan.

Sejo sam ponovo sreo u Zagrebu, kada je sa UNHCR-om presao da radi u Zagreb. Moram priznati da mi je u tim teskim danima pomogao prilikom naseg izlaska iz Banjaluke, kao sto je pomagao i mnogim drugim.

Posljednji put kada je dosao da nas posjeti u Zagrebu, nisam bio kod kuce. Ubrzo nakon toga smo otisli za Ameriku i sa Sejom sam izgubio kontakt.

Kasnije sam cuo da je umro, sto me je veoma izmenadilo i rastuzilo. Vec sam jednom to napisao, da je onaj netko tko upravlja ljudskim zivotima (ako takav postoji!) mnogo puta nepravedan i uzima dobre a losi zive i nastavljaju da cine zla djela.

Saturday, 04 November, 2006  
Anonymous mario said...

Licnost! Intelektualac! Sejo Sadic nam nedostaje.

Saturday, 04 November, 2006  
Anonymous Natasa said...

Sejo,
ne grijesis, zahvaljujem se u Miljenkovo ime na pozdravima i uzvracam braci Bahtijarevic njegove najtoplije pozdrave. Miljenko je zelio osobno vam se javiti, ali se vec nekoliko dana muci s virusom na PC. Javiti ce se svakako!
Vidjam se povremeno s vasom Niskanom, stanovi su nam unutar 200m udaljenosti.
Pozdrav, Natasa

Tuesday, 07 November, 2006  

Post a Comment

<< Home