Tog pretoplog avgustovskog popodneva je bilo uzivanje sjediti u debeloj hladovini u njihovom dvoristu. Asima, poznata medju prijateljima po svojim pitama, iznenadila nas tulumbama . Nisam ih jela sto godina.
Dvoriste je puno voca… kruske, sljive, grozdje, a sve uprvao dozrelo pa mirise. Naravno da se prica razvezla o svemu. Ne zna se ko je imao vise pitanja, mi o njihovim iskustvima povratnika u rodni grad, a oni o svima s kojima su se nekad druzili, didi Dani ( kazu , ocekivali ga ovog ljeta) , Komljenovicima, Tufekcicima, Radi i Jasku, Asiji i njenim sestrama, svadbi na kojoj smo nedavno bili itd..itd. Ne idu na internet jer jos nije dosao na red prikljucak I sve sto uz to ide pa smo im mi prepricavali novosti .
Ibro je dvije godine od zadnjeg susreta proveo sanirajuci tri stana u porodicnoj kuci. Ovog ljeta su imali ‘family reunion’ kako bi rekli ameri. Nakon skoro petnaest godina od progonstva, iskupili su se svi clanovi njihove velike porodice, stigli iz svih krajeva svijeta, cak i sa Novog Zelanda. Oboje su nam s ponosom pricali o sinu koji trenutno zivi u Njemackoj.
A sto se povratka tice, oboje u glas govore da im nije nimalo zao sto su se vratili, da su ovako presretni. Na kraju su nas ispratili s punim rukama voca iz njihove baste te uz pozdrav svim prijateljima porucili da bi ih uvijek rado vidjeli prilikom svakog posjeta Banjaluci.
Emira
0 Comments:
Post a Comment
<< Home