SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Friday, August 08, 2008

Sjecanje na nase postene Banjalucane

Postovani Milane,

Nedavno sam procitao clanak koji napisa nas banjalucanin i moj kolega iz banjalucke Gimnazije Bedrudin Gusic. Obzirom da Tvoj blog citaju mnogi nasi sugradjani koji sticajem okolnosti i politikom koju nastavljaju sadasnji politicari naseg grada i RS postadose izbjeglice ili protjerane osobe mislim da se treba podsjetiti svjetlih primjera nasih sugradjana, kojih nazalost vise nema, ali cija postena prezimena nose mnogi nama poznati i dragi prijatelji i sugradjani.

Mislim da se Bedrudin nece ljutiti sto sam poslao njegov clanak jer smatram da ljude pod punim imenom treba spomenuti I spominjati kada su slicnim uslovima javno ustali u odbranu svojih komsija i onih kojima je uradjeno zlo, jer ih je na to obavezivala vjera kojoj su pripadali i odgoj koji su nosily iz svojih porodica a koji ju prenesen i na njihove potomke.

Puno posdrava iz Kitchenera, Ontario

Aljosa Mujagic


U prilogu sjecanja na jednu rezoluciju


STA BI BILO KAD BI BILO...?


I dok je najveći evropski krvolok nakon Drugog svjetskog rata konačno tamo gdje mu je i mjesto, dok su njegovi istinski sljedbenici u Laktašima i Banja Luci, te diljem tvorevine koju je utemeljio i krsno joj ime dao, svjesni pravne (barem) mogućnosti da bi joj temelji i čitava konstrukcija (sazdana od krvi i zla) mogli biti uzdrmani, dok njegov odani nasljednik na tronu svekolikog srpstva zapadno od Drine i njegov Goebels Rajko Vasić laju na pasja preskakala i na spominjanje mogućnosti da se sudi i Radovanovom životnom djelu, koristeći oprobane metode "napad je najbolja odbrana" pa prijete referendumom (sve su to ćorci dok se Dejtonski ustav ne usvoji u Parlamentu BiH!), dok onaj jad od Lajčaka i dalje brani Karadžićevo životno djelo i fašistički produkt, nije na odmet prisjetiti se poznate Rezolucije banjalučkih muslimana iz 1941. godine. Javno se treba sjetiti toga historijskog dokumenta po ne znam koji put, ne samo zato što je historijski, već i zbog toga da neke lekcije iz historije utvrdimo kako nam se ta "učiteljica života" ne bi ponavljala. A, navikla je da se ponavlja, naročito nama - Bosanskim Muslimanima.

Dakle, sjećajući se Rezolucije s početka Drugog svjetskog rata iz vremena i sa prostora vladavine endehazije, nekako mi se nameće hipotetičko pitanje: Da li bi naši sugrađani i sunarodnici, naši bližnji ili daljnji rođaci, potpisali i uputili takav dokument Poglavniku da su znali šta će se kasnije dešavati njihovim sinovima, kćerima, unucima, rođacima, sugrađanima..., ili čak nekima od njih lično (Muhameda Tabakovića, bivšeg gradonačelnika, četnici svezali za kuću i zapalili, 1944. godine!; muftiju u penziji hadždži hafiza Mehmed efendiju Zahirovića, četnici pokušali zaklati 5. marta 1993. godine, preko puta tada, još uvijek postojeće Ferhadije!), a od strane djece ili unuka istih onih Srba za koje su tražili zaštitu, ili nekih od njih koji su bili suvremenici potpisnika Rezolucije?

Naravno, teško je dati validan odgovor na takvo pitanje, pogotovo što nijedan od potpisnika nije više među živima, ali se sa visokim procentom sigurnosti može pretpostaviti da bismo svi mi, njihovi sugrađani ili rođaci, makar i kao žrtve banjalučkih, krajiških i bh. četnika ponovili gest svojih časnih predaka jer nas na to, prije svega, upućuje naša vjera, te antifašistička prošlost i sadašnjost. Zapravo, mi drukčije niti znamo niti smijemo. Druga je stvar što smo u međuvremenu naučili i neke druge lekcije, za razliku od naših predaka, pa njihove greške koje se ne mogu staviti u ovaj kontekst, ne bismo ponovili. Radi nas samih i naših potomaka.

Dakle, dok se u Banja Luci ovih dana preko noći stavljaju limene table sa natpisima ulica Radovana Karadžića i Ratka Mladića, pa ih tzv. komunalna policija ujutro uklanja, dok se toj dvojici mega-zločinaca i dalje daje masovna podrška, dok je njihov duh, ma kako ogrezao u krvi nevinih, itekako živ i "profitabilan" u eresu, dok im svijet i "naše Sarajevo" to i dalje blagonaklono toleriraju, eno im sve to tamo. Ne kaže se bez razloga: čega se pametan stidi, budala se ponosi! Oni truju prostor u kojem žive, njegov bliži i dalji okoliš, siju mrak i mržnju koja će se, u samoj konačnici, odbiti i njima od glavu. Jednostavno, njih će mržnja, kao opaka bolest, izjesti - iznutra.Mi se ponosimo sa djelom naših 75 sugrađana koji su u neka druga vremena ustali u odbranu obespravljenih i progonjenih.

REZOLUCIJA BANJALUČKIH MUSLIMANA (skraćena verzija)

Ne zna se tačan datum njene objave, sa sigurnošću se može jedino reći da je Rezolucija, koja se danas čuva u Vojno istorijskom institutu u Beogradu, napisana u drugoj polovici 1941. Najvjerovatnije jedanaestog mjeseca te godine najugledniji banjalučki Muslimani, njih oko sedamdesetak, među njima i tadašnji gradonačelnik Banjaluke (!) su u rezoluciji predanoj potpredsjedniku ustaške vlade i njenom ministru prometa, podigli glas protiv ustaške politike i počinjenih zločina nad srpskim i židovskim narodom, sa zahtjevom da se prekine svaki progon i svako ubijanje po bilo kojoj osnovi – vjerskoj ili nacionalnoj.

U samoj rezoluciji, između ostalog, stoji slijedeće: "Ubijanje svećenika i drugih prvaka bez suda i presude, strijeljanje i mrcvarenje u gomilama često nevinih ljudi, žena pa i djece, gonjenje u masama od kuća i iz postelje čitavih obitelji s rokom od 1 do 2 časa za spremanje, te njihovo deportiranje u nepoznate krajeve, prisvajanje i pljačkanje njihove imovine, rušenje bogomolja često njihovim vlastitim rukama, silenje na prelazak na katoličku vjeru, sve su to činjenice koje su zaprepastile svakog istinitog čovjeka i koje su i na nas Muslimane ovih krajeva najneugodnije djelovale. Mi nismo nikada očekivali, a kamoli želili ovakve metode rada i upravljanja u našim krajevima. U našoj burnoj prošlosti mi se nismo nikada, niti pod najtežim prilikama, služili ovakvim sredstvima. I to ne samo radi toga što nam brani Islam, nego i zato što smo vazda vjerovali, i što vjerujemo, da ovakve metode rada dovode do rušenja javnog mira i reda u svakoj državi i ugrožavaju njezin opstanak. Mi smatramo da se ovakva nasilja ne bi smjela vršiti ni nad najgorima neprijateljima, jer ovo što se kod nas radilo, sumnjamo da bi mogli naći primjera u povijesti u bilo kojeg naroda..."

Potpisnici Rezolucije:


1. HAKIJA BEŠLAGIĆ.................gradonačelnik
2. Ing. SULJAGA SALIHAGIĆ..........građevinski preduzimač
3. HASANBEG DŽINIĆ.................predsjednik
4. HUSEIN REDZIĆ...................privredni činovnik
5. HAMDIJA AFGAN...................predsjednik
6. Dr. ASIMBEG DŽINIĆ..............advokat
7. HALIDBEG DŽINIĆ ................veleposjednik, pred. uzd.
8. AVDIJA HASIĆ....................penzioner
9. Dr. SEID BULJINA................pravni referent opštine
10. KERIM ĆEJVAN....................posjednik i pred. zanatske udruge
11. ILIJAS OMERBEGOVIĆ .............geometar i predsjednik sport. kluba
12. IBRAHIM MAGLAJLIĆ...............trgovac
13. MUHAREM IBRAHIMBEGOVIĆ..........trgovac
14. NEDŽIB BIBERIĆ .................trgovac i sahadžija
15. Dr. ALI KAMILBEG DŽINIĆ.........veleposjednik
16. Hadždži hafiz MUSTAFA ef. NURKIĆ...muftija u miru i muderris
17. Hafiz IDRIZ SKOPLJAK............muderris
18. LATIF DEMIROVIĆ.................trgovac
19. AGO ABAZAGIĆ....................umirovljenik
20. DERVIŠ DŽANIĆ...................trgovac
21. SEJDAGA ĆEJVAN..................posjednik
22. ĆAZIM MUFTIĆ....................posjednik
23. ŠAĆIR DEDIĆ.....................učitelj u penziji
24. ZAIM IBRAHIMBEGOVIĆ.............trgovac
25. RAMIZBEG BEGANOVIĆ..............veleposjednik
26. ALIBEG GRADAŠČEVIĆ..............veleposjednik
27. BEKIR GALIJAŠEVIĆ...............insp. računovodstva
28. ALIJA GERMOVIĆ..................knjižar
29. Prim. dr. ASIM KULENOVIĆ........liječnik Državne bolnice
30. Ing. IBRAHIM SULJIĆ.............šef tehničkog odjeljenja Hig. zavoda
31. NAIM ĆEJVAN.....................profesor i predsjednik Vakufa
32. Dr. IHSAN ZUKANOVIĆ.............liječnik Državne bolnice
33. Dr. IBRAHIM IBRAHIMPAŠIĆ........državni tužilac
34. ALIJA TABAKOVIĆ.................činovnik sudbenog stola
35. KEMAL HADŽIOMERSPAHIĆ...........profesor
36. SAFET DOROČIĆ...................učitelj
37. SULEJMAN HADŽIDEDIĆ.............činovnik I hrvatske štedionice
38. Hafiz IZET MUFTIĆ...............glavni imam Ferhadije džamije
39. AHMET AHIĆ......................šerijatski sudija
40. HUSEIN KAPETANOVIĆ..............učitelj
41. HAMZAGA HUSEDŽINOVIĆ............posjednik i industrijalac
42. DERVIŠBEG KAPETANOVIĆ...........posjednik
43. HAMDIJA ef. SOFTIĆ..............džematski imam
44. IBRAHIM KARASELIMOVIĆ...........trgovac
45. MUSTAFA ZUHRIĆ..................šerijatski sudija
46. ALIJA ef. KAPIDŽIĆ..............vojni imam
47. MEHMED IBRAHIMBEGOVIĆ...........posjednik
48. Ing. DŽEVAD GLUHBEGOVIĆ.........činovnik vjerskog zavoda
49. SALIH ĐOĐIĆ.....................povjerenik Privredne komore
50. ŠAĆIR H. KOVAČEVIĆ..............posjednik
51. Ing. OMER KAJTAZ................šumarski činovnik
52. Hadždži HAMID MUFTIĆ............imam i vjeroučitelj
53. Ing. MUHAREM KATANA.............šumarski činovnik
54. OSMAN KULENOVIĆ.................ravnatelj OUZOR-a
55. MEHMED JAHIĆ....................trgovac
56. Ing. agr. RIZO HADŽIOMERSPAHIĆ..poljoprivredni činovnik
57. HALID BULJINA...................profesor
58. Ing. BEDRUDIN GUŠIĆ.............činovnik
59. MUJO GUNIĆ......................obućar
60. ABDULAH SMAJIŠ..................činovnik OUZOR-a
61. ASIM KRAJIŠNIK..................činovnik
62. HUSEIN DŽANIĆ...................privredni činovnik
63. OSMAN AHMIĆ.....................šerijatski sudija
64. Hafiz MEHMED ef. ZAHIROVIĆ......vjeroučitelj (nakon Drugog svjetskog rata bio dugogodišnji muftija banjalučki)
65. FEHIMAGA LITRIĆ.................posjednik
66. MUHAREM HAMULA..................član vakuf. povjerenstva
67. Hadždži DERVIŠ NUMANOVIĆ........mesar
68. Hafiz ŠAĆIR KOVAČEVIĆ...........posjednik
69. MUJO MEDIĆ......................tajnik "Bratstva"
70. EDHEM BARUČIJA..................tajnik "Islahijjeta"
71. SALIH VEHABOVIĆ.................trgovac
72. Hadždži ĆAMIL GUŠIĆ.............vlasnik kupatila
73. Hafiz BEKIR ef. DEMIROVIĆ.......imam
74. MUSTAFA GUŠIĆ...................predsjednik "Islahijjeta"
75. MUHAMED TABAKOVIĆ...............bivši gradonačelnik
PRIPREMIO: Bedrudin GUŠIĆ - 03.08.2008.

2 Comments:

Anonymous Momo said...

zakljucak je vjerovatno -muslimani su super a srbi nista ne valjaju

Monday, 11 August, 2008  
Blogger co said...

Momo, ne znam odakle se javljas i da li imas ikakve veze s Banjalukom i onim sto se tamo devedesetih dogadjalo ali ako jesi onda bi ti moralo biti jasno da je u nasem gradu bilo jako malo onih koji dogadjanja u gradu tih dana nisu prihvacali kao nesto sasvim normalno. Tu mislim na one za koje se kazu da su normalni (o ekstremima ne govorim, jer oni i onako nemaju mozga u glavi i nikakva komunikacija s njima nije moguca). Ne zelim da kazem da nije bilo i onih kojima je bilo zao i koji su suosjecali sa onima koji su bili prisiljeni da se zapute u nepoznato ali ja licno bih mogao izbrojati na prste jedne ruke one koji su mi prisli i rekli da im je zao za ono sto se u gradu dogadja.

Kako je bilo u drugim gradovina, ne znam jer tamo nisam bio ali znam kako je bilo meni u gradu u kojem sam rodjen i u kojem sam prozivio sav svoj zivot. Moram ti reci da je bilo zalosno gledati sta se sa bivsim ‘prijateljima i kolegama’ desava u momentima kada je pomoc, ili barem koja rijec suosjecanja, bila najpotrebnija. Komsije koje se prave da te ne vide, kolege s radnog mjesta, ‘umrli’ komunisti , koji preko noci promijenise boje i prikljucise se SDS-u, poznanici koji odjednom pohvatase prva mjesta u bogomoljama su realnost tog vremena… Pisanih dokumenata u kojima se izrazava nezadovoljstvo s onim sta se desava se ne sjecam. Mozda ih je bilo ali ja ih nisam imao priliku vidjeti ili procitati. Predpostavljam da ti raspolazes s necim konkretnim kada si odlucio da se javis komentarom. Ako je tako, bit ce mi drago da to objavim. A do tada tvoju reakciju shvacam kao jos jedan isprazni komentar bez stvarnih cinjenica. Jer stvarnost u Banjaluci onih vremena govori drugacije.

Monday, 11 August, 2008  

Post a Comment

<< Home