SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Saturday, September 18, 2010

Sarena salata

Na jednom popularnom sastajalistu banjalucana vec duze vremena se ukrstaju koplja na temu “da li vas je Amerika usrecila”. Raja je po obicaju podijeljena u dva tabora: na one koji u Americi vide sve najgore i na one kojima zivot u novom kraju prija i ne bune se. Ima i onih koji na stvari gledaju, za mene, realnijim ocima, ne poredeci zivot od prije dvadesetak godina i sada. Takvi su, moram priznati, u manjini. Oni koji mrze Ameriku stoje na stanovistu da samo oni koje zanima novac mogu biti zadovoljni, dok oni drugi govore o lijepim stvarima u Americi (koje se mogu naci u svakoj zemlji svijeta), zanemarujuci ono sto im se ne svidja.

Da zivot u Americi ne mora biti americki, da se vrijeme moze zaustaviti, pokazuje i ovaj detalj uhvacen u jedno lijepo septembarsko popodne u drzavi Pensilvaniji. Vrijeme je pravljenja zimnice i dida Dane svojski sjecka kupus kupljen na farmers marketu (sto bi rekli, na pijaci) dok su ostali sastojci za dobru, staru, sarenu salatu pri ruci. Na celo zalijepio krastavac (kazu dobar za zdravlje) i strucno stavlja sastojke salate u plasticnu kantu u kojoj je prosle godine kupljen sok od grozdja od kojeg je napravljeno odlicno crno vino. Sve u svemu, malo je ovdje Amerike, a puno Bosne, iako je mjesto dogadjanja jedna od prvih kolonija od kojih su tamo u osamnaestom stoljecu stvorene Sjedinjenje Americke Drzave.

7 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Podsjeti me ova slika vrijednog dida Dane na one ratne i rane poratne godine kad smo se druzili ovdje u Zagrebu sa ljudima iz BL koje smo poznavali, ali se nismo s njima intenzivno druzili prije rata. U poznatom okruzenju osjecali smo se sigurnije, a bio je to i nacin da se amortizira grubi prekid sa Banjom Lukom. Zovem to vrememenom sevdalinki i suza. Danas toga vise nema, a po meni je to znak da smo se vratili u normalu. Tko se zazeli BL raje, ode na Branimirac, Kvatric ili Tresnjevacki plac, popije koje pivo u drusvu, raspita se za zdravlje, a bogme razglabaju i o BL blogovima. Pogadjate, radi se uglavnom o muskarcima.
Evo jedna crtica iz tog vremena sevdalinki i suza. Bili smo kod roditelja jedne Tvoje bivse, mlade i dobre blogerice. Svi smo nesto ponijeli za rostilj, a bilo je i pite od misirace. Ja sam, uz krmenadle, ponijela i salatu od svjezeg kupusa. Jedan, sto lijepo pjeva, komentirao je da je to najbolja salata, ali su zene lijene da je prave. Odbrusila sam mu da i muskarci imaju ruke i vise vremena, sto zorno pokazuje Tvoja ilustracija.
Luce Mala

Sunday, 19 September, 2010  
Anonymous Saima said...

Ja od 16-te godine kad sam citala Voltera, drzim se njegove devize: "Raj je tamo gdje sam ja". Probajte

Pozdrav Saima

Sunday, 19 September, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Obavezno pogledati film, nas stari, dobri film, 'Avanture Borivoja Surdilovica---SSSSSSSUUUUURRRRDDDEEE'

Kr.

Sunday, 19 September, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Prvo pozdrav svima, koliko vidim vi mene vec otpisaste, (jer nekako se nadjoh u kom. gđe. Luce Male, ne zbog "bivša" i "dobra" vec zbog sljedeljki kod nas u kuci, mada se iskreno ne sjecam gđa Luce Male)al imam mozda i razlog za to, naime postala sam mama prije cetiri mjeseca. Nisam ja zaboravila blog niti blogere samo je jako malo vremena za pisanje i dr.
Evo vec par dana posjecujem blog i pokusavam procitati sve silne clanke, al previse sam izbivala, pa je puno materijala, al bas sinoc razmisljam nesto o blogu Banjaluci i sl. Čitam prilog "Prvi put nazad preko Save" Banjaluka je na ovom blogu jer vise imam dojmova kada svratim na blog nego u grad Banjaluku. Zato mislim da nije bitno gdje si, da si i u Banjaluci, falila bi Banjaluka.
Nego lijep pozdrav, kako kazu ma gdje bili, od "bivše" blogerke i male Mie.

Sunday, 19 September, 2010  
Anonymous Anonymous said...

evo jos linkova u vezi Surde:
http://www.videosurf.com/video/vruc-vetar-76246310?t=32

a i pjesma je super!

a sad Adio, a sad Adio, i ko zna gde i ko zna kad...
KR

Monday, 20 September, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Ne potpisah se, al prepostavka je dobra. Veliki pozdrav od Majde!

Monday, 20 September, 2010  
Anonymous Anonymous said...

ja obožavam šarenu salatu,ali ju nisam nikad pravila.Zli jezici kažu da sam "lijena"Mislim se ja što bi se mućila kad Vitaminka pravi izvrsnu mješanu salatu.U mirno doba Poljoprivredna škola je proizvodila još bolju. A po šarenoj salati kao vrsni majstori i poguzije bili su naši prijatelji Cincar i Đemo Dubica.I sad mi rastu zazubice kad sa sjetim njihovih meza uz šarenu salatu.Moram priznati da sam prošle nedelje 2 puta pravila kupus salatu,koju sam naravno sama "sicala"Muškarci iz mog domaćinstva rijetko se hvataju takvog posla,ali su za kritiku uvijek spremni.Genetika je strašna stvar.Ubija u pojam.Sjetih se kiselog kupusakoga volim,ali ga nikad ne kiselim.Pala sam od smijeha kad sam čula da zagrepčani kisele kupus u najlon vrečama.Svašta u bašći Božijoj,ali vidjela sam da je praktićno.Ja se raspisala,veli moja kuma (ona bivša)"Mani se budaleština"(misli na blog)Ne razumije ona da su te "budaleštine"moja duševna hrana.Hajte u zdravlje!Niskana

Monday, 20 September, 2010  

Post a Comment

<< Home