Ruza zagrebacka
Za mene ovaj blog nema ni boje ni mirisa od kad nema Ranka i Dubravke (kom' pravo, kom' krivo).
Zato vam saljem ovu ruzu koju sam ukrala jucer 10.9.2010, oko 14.30 h, po hladnom, vjetrovitom i kisnom vremenu. Kod mene ce joj biti lijepo i toplo, a iskreno se nadam da ce i vama pruziti malo boje i mirisa ( mirisiiii, vjerujte mi na rijec). I nadam se da vam nece smetati sto je zagrebcanka po rodjenju. A Ti Glavni obrisi ako Ti se ne svidja.
Pozdrav svima.
Nada Stefanac, iliti, Luce Mala
Zato vam saljem ovu ruzu koju sam ukrala jucer 10.9.2010, oko 14.30 h, po hladnom, vjetrovitom i kisnom vremenu. Kod mene ce joj biti lijepo i toplo, a iskreno se nadam da ce i vama pruziti malo boje i mirisa ( mirisiiii, vjerujte mi na rijec). I nadam se da vam nece smetati sto je zagrebcanka po rodjenju. A Ti Glavni obrisi ako Ti se ne svidja.
Pozdrav svima.
Nada Stefanac, iliti, Luce Mala
Labels: nada
posted by co | 9:47 PM
17 Comments:
Pa sto odmah sve priznade?
Od cega ce policija da zivi, pa sudije, pa cuvari u zatvoru, pa advokati, a tek novinari?
Komsije sa Veselog kazu da nije sramota ukrasti vec je sramota kad te uhvate, a Ti priznade, i jos bez mucenja?
Mirise, osjecam i ja,
Kristina
Mene Nada Stefanec iliti Luce Mala uvijek inspirisu.U trenutku kad sam Luci maloj pisala zadnji komentar nisam znala ko je ali mi je bila simpaticna i inspirisala me je na odgovor.
Danas me ovim tekstom Nada Stefanec opet inspirisala.Pogodila u sridu.Tacno blog nema vise ni boje ni mirisa.(i tacno zbog istih osoba ali i jos mnogih drugih)
Ali njena recenica "Kod mene ce joj biti lijepo i tople" donese jos uvijek "ono malo duse" koje je blog uvijek imao.Pisalo se emotivno.Sa ceznjom, sa ljutnjom, sa ponosom, sa nostalgijom, sa ozlojedzenoscu, sa cudjenjem, sa ljubavlju i .....
A onda se nekako raspade,
Da li zbog EGA i Milana i Canka.Da li zbog cestog nestajanja mnogih prijateljstava ( koja mozda i nisu bila prava -mozda zbog jednostrane ili obostrane zavisti) ili jednostavno zbog stanja duha U Bosni.
Jedni odose na jednu stranu, drugi na drugu mislim licno moj stav (uvijek to naglasavam ) spontano bez ikakvih zlih namjera. A neki jednostavno povedeni mislima J....te se sami pa rastite.Postaju ravnodusni.Ovde u Bosni pametni narocito.Zbog ogromne kolicine gluposti nemaju dovoljno snage za borbu.
Ja sam napisala Canku jedan komentar da mi je njegov blog malo - puno internetski (puno clanaka iz novina i malo nase raje na klupi u "Parkicu". Najbolji prilozi od lijepe Mase i Natase.(za mene)
Nije mu otislo jer je vjerovatno bilo vise rijeci i ne snalazim se bas najbolje u njegovoj koncepciji.Ne mogu nista napisati ponovo jer moram misliti.A to mi je tesko.Ha, ha, ha, prava Bosanka.
Nastavak.....
Meni je ovaj blog donjeo i mnogo radosti.Uspomena - saznanja o sretnim dogadjajima mnogih prijatelja, o teskocama novih zivota, o razocarenjima, o ljubavima, o ... Upoznavanja mnogih novih osoba.
Sad u Banja luci sam bila "Kod Muje" na cevapima sa nekim drustvom.Iskljucila se i sjecala Rankovih priloga i mjesta kojima sam cesto bila sudionik i na kojima sam se cesto i sama nalazila.Sad novi veliki objekat u dvoristu osnovne skole.Zaklonio zgradu, zaklonio skolu koju ce sigurno jednog dana srusiti kao stari objekat.
KAO DA JE NIKAD NIJE NI BILO.Kao ni nas.Ali prilozi, osvjezena sjecanja donesu jedan lijepi ugodjaj.Sama sa sobom izvan ovog zlog vremena.I lijepo mi.(Na Cankovim blogu ima objekat o kojem pisem).I to me obradovalo.Komentar isti kao tad misli u mojoj glavi.
Zavrsavam prilog predgovorom Duska Radovica O knjizi "Olovka pise srcem".
"Ako hocete izvjestaj sa lica mesta o tome zbog cega i kako nastaje MISLJENJE, obratite se maloj deci, jedinim zivim i autenticnim svedocima onog dramaticnog trenutka kad jos nerazvijena cula i svest prvi put srecu i upoznaju deo po deo velikog sveta i prvi put mogu sama sebe da identifikuju"
o vernosti
to je kad se neko voli
pa se pise pismima
vernost je koliko vredimo
ja nisam vredan
Puno pozdrava. Saima
Draga moja Saima
Sjecas se, davno sam rekla da si Ti dobri duh ovog bloga i nemam namjeru to poreci. Jako mi se dopao Tvoj izbor iz Radovica, bas pase uz moje ruze. Ubola si. A sto se mog pisanja tice, ono je uvijek dosadno prepoznatljivo, samo Ti ne mozes ponekad uhvatiti nit zato sto si cesto van domasaja interneta. Nikovima se sluzim samo zato sto mi je dosadno stalno pisati svoje ime.
Tu naviku sam stekla pisuci u Nasoj rijeci.
Za Coa
Veliko Ti hvala sto me " Nisi iznevjerio ". Sve ja to imam na svojim mini diskovima, ali volim cuti i na blogu. Ta " nasa " mjuza sigurno nije ni drugima mrska.
Pozdrav svima.
Luce Mala
Saima.
Pravise si dobronamjerna pa te neke stvari mozda malo previse opterecuju. Ljudi stvari rade iz razlicitih pobuda i zbog toga te ne treba brinuti sto sve nije kao sto ti mislis da bi trebalo biti. Da svi razmisljaju kao sto razmisljas ti, vjerojatno se ne bi dopisivali na ovaj nacin vec bi sjedili negdje u nekom kaficu i pricali o drugim stvarima. O ovome smo vec vjerojatno nekoliko puta pricali pa ce ispasti da se opet ponavljam.
Sto se tice ovog bloga, ako si primijetila, link kako poslati priloge ne postoji (onaj s ljeve strane ‘ne radi’), sto znaci da sam od originalnog koncepta odustao jos poodavno zbog poznatih razloga. Od trenutka kada sam krenuo s blogom mnogo toga se promijenilo pa tako i koncept ovog bloga. Facebook je mjesto gdje raja moze veoma lako objaviti svoje fotografije tako da sav onaj trud da se slike pripreme vise nema smisla. Na Facebook-u se moze i komentirati, pa je i taj problem rijesen. Mene licno trenutno zanima da svoja sjecanja iz jednog ruznog dijela nasih zivota stavim na ‘papir’ da se ne zaborave, da budu protuteze masi onih koji sada zele da sve razvodne u stilu, ‘hajde zivi zivot, sto si toliko zapeo sa tim’. Neki se jako brinu za moje ‘zdravlje’ pa mi dusebriznicki savjetuju da se okrenem sadasnjosti i buducnosti ne znajuci da ja to u stvari radim radeci upravo ono sto sada radim. Pisuci o stvarima onako kako su se desavale, bez pretjerivanja (toga ima na svim stranama), nadam se da pomazem upravo onima pred kojima je zivot jer ja sam vec odavno usao u neke druge vode.
Zbog toga se Saima, a ni ti Nado, ne trebate truditi da neke stvari zagladite, jer one se ne mogu a ni ne trebaju gladiti. Ja se necu naljutiti ako i vi okrenete ledja blogu jer ja vise nisam u onoj fazi kada provjeravam koliki je broj posjetilaca, kao sto to neki groznicavo rade (mocan je ovaj Internet pa se vide i neke stvari koje na prvi pogled nisu vidljive), vec nastojim da ovim svojim blogom nastavim govoriti o vremenima i dogadjajima koji nam svima odredise i danas odredjuju sudbine. Zbog toga mi je veoma drago kada on vas dobijem priloge koji doprinose da se o nasim sudbinama pise onako iz prve ruke, od osoba koje nisu opterecene nacijom i vjerom. Dakle, da zakljucim, blog jos uvijek zivi, bez obzira na broj priloga, i biti ce tako sve dok bude interesa, bilo moga, bilo nekog od starih posjetilaca.
U Sarajevu se pojavila nova nezavisna TV1 a glavni urednik Senad Hadzufejzovic.Dnevnik pocinje u 18 i 45.Pun pozitivne energije i divnih gostiju.Neko vece doveo iz Trebinja mladica Blazu Stevovica.Cestitao javno Bajram svojim sugradjanima ovim tekstom."Bajram serif mubarek olsun" i nemojte nikad zaboraviti sta su vam ucinili." Ima i druga Stevu zaboravili prezime.Imaju velikuh problema.Podsjecaju na Srdjana iz Trebinja(koji ima svoju ulicu u Sarajevu).Koloiko malo treba da se zavoli covjek.Samo kaze istinu i izvini se u svoje ime.Ista hrabrost u miru kao Srdjanova u ratu.Dao svoj zivot za druga.Zato cu uvijek podrzavati tvoj blog i sanjati o dani kad cemo svi biti kao Srdjani i Blaze.
Prije par dana gost Dokica Stula iz Banja Luke.Opet divan tekst i pjesma slicna Djoletovim (Balasevica) o tuznom danasnjem zivotu srpskog borca invalida.
Pozdrav Saima
E moj Co
Krivo si zakljucio da mi je namjera nesto gladiti. Nemam ja taj zapis u svojim genima. Bolje je da me promatras kao krpelja koji ne pusta ono sto voli. Jos bolje bi me opisalo ono:
Dok voljem, voljem. Kad ne voljem ja zakoljem.
Pozdrav.
Nada
Pozdravljam Nadu i sve ostale blogere sirom svijeta.
Ruza je jako lijepa i sigurna sam da se razmirisala.
Taman sam se bila raspisala prije nego je blog dobio "odmor".
Malo me uhvatio strah od neumitne cinjenice da mnogo vise ljudi cita nase priloge i komentare nego sto sam mislila.
Isto tako sam bila neprijatno iznenadjena shvativsi da se nesto desavalo "iza kulisa". Zivotno iskustvo se kupi dok si ziv.
Ja volim posmatrati svijet oko mene i o tome pisati. bilo da je sjecanje iz proslosti ili nesto u ovom trenutku.
Probacemo nesto pa ako prodje prodje, ako ne opet je dobro. Imam ja i puno rukopisa, koje nosam sa sobom jos iz mladih dana. papir trune negdje u podrumu. meni bude lakse kad stavim misli na papir. Bilo je to nekad samo izmedju mene i papira a sad sam se po stare dane oslobodila, pocela slati na blog.
Svima saljem tople pozdrave
Dubravka
Bravo,napokonse oglasila i Dubravka.Probudila je Trnoružica.
Nekadjedna ruža ućini više nego ubjeđivanje da se javite svi vi "stari blogeri"Ovo mi je uljepšalo dan Sve vas pozdravljam i volim Niskana
Ruza, bodlje, iza kulisa...sve je to zivot: sve ima svoje mnogostruko znacenje!
Boje ruza znace mnogo, a tek gdje su posadjene;
pa komsijske ruze,
pa, cak, i Titova ruza,
a ruze po grobljima, one sto rastu i one sto netko donese...
A tek latice ruza, i one su za upotrebu...saljem vam svima mnogo latica ruza pa stavite u vodu za umivanje,
pozdrav, Kristina
Gospodine Komljenovicu,
Danas je za mene najljepse i najdraze mjesto na Zemlji -RAJSKI "VRT RUZA" u gradu Sirakuzi,drzava Njujork.
Na Internetu posjetite to RAJSKO MJESTO(jedan volonter,prof. u penziji,rekao mi je u tom DJULISTANU u augustu 2008-kada sam bio u njemu-:"Here is The PARADISE on THE EARTH"!="Ovdje je Raj na Zemlji!"):
www.syracuserosesociety.org/id11.html
Uz pozdrav,
Tibos
PS:Ja obosavam ruze najvise od bilo kojeg cvijeca.Uvijek ,od djetinjstva najvise sam volio da pijem sok od crvene ruze-iz naseg cvijetnjaka u Bluci,koju je posadio i njegovao moj dido--,i to sa ruzicama(koje su i po ukusu i po mirisu,a po sastavu najbliza rodica -baklave)...
Da Tibos, vratio si me 2000 km juzno i 40 i vise godina u proslost. Ruzice i sok od ruza , leden, nesto najljepse sto se moze probati. Nego kad spomenu ruzicnjak u BL, da ti nisi Kobi nesto u rodu?
Made, samo da dodam da soka od ruze jos uvijek ima i pravi se, istina mnogo vise km dalje od rodnog grada nego sto je kod tebe slucaj. U mom dvoristu ta spomenuta ruza cvjeta svake godine i sok se pravi kao sto se nakada pravio.
Pozdrav - Co
E sad mi vec rastu zazubice. Ja najvise volim rahat lokum od ruzica.
Imam kolegicu koja zivi na relaciji Zagreb- Sarajevo i ona mi cesto donosi rahat lokum iskljucivo od ruzica. Uvozi se ta slastica i ima je dosta po ducanima, ali je lose kvalitete. Na raznim i srecom cestim sajmovima u Zagrebu pojavljuju se neki ljudi iz Slavonskog Broda koji rade odlican rahat lokum i tahan halvu. Sad me vec prepoznaju kao musteriju pa me docekuju sa: Gospodjo za vas pola kile jednog i pola kile drugog. I nikad se ne zabune u vrsti lokuma.
Ovdje se u finim ducanima kao slastice nude usecerene latice ruza, ljubica i drugog cvijeca.
Jednom mi je svekar sa gostovanja u Bugarskoj donjeo ampulicu ruzina ulja. Kako je to mirisalo. Nedavno sam htjela kupiti par kapi. Zanebesalo mi se od cijene.
Pozdrav svima.
Luce Mala
Nisam odavno probao ruzin sok Co, a uspomene me vracaju na ljeto i tegle na prozorima (ili u basti) napunjene ruzinim laticama.
I jos nesto kad sam spominjao "ruzice", mislim da je i Tibos na njih mislio, onda sam mislio na "Ruzice" kolac od oraha, koji je ustvari baklava smotana pa izrezana na kolutove (elipse).
I kad smo vec kod ruza, kum mi je postao deda, pa sam mu poslao cestitku na njegov blog. Nije je objavio pa evo onda ovde zelim da cestitam cijeloj porodici Canak prinovu, posebno sretnim roditeljima. Neka zivi sretno i dugovjecno u izobilju.
Evo me ponovo u Sibeniku.Dobili smo digitalni signal za TV i bolji signal za mobilne tel a samim tim i internet.Ovo pisem prvi put i nadam se da ce do kraja biti regilarno.
Morala sam prvo pisanje staviti na ovaj prilog.Divno je kad jedna mala zagrebacka ruza i Nadin tekst pokrene ovoliko blogera.Svakom je izazvao neku uspomenu i neki dozivljaj.I neki miris. Meni miris duse Trebinja.Trebinje je uvijek bilo grad ruza i basti punih cvijeca.Meni zamirisa covjek.Poslije Vucurevica, Seselja i .....
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home