Moj otac
Moj otac na groblju Svetog Ive u Trapistima za sve svete pali svijecu komsiji Jozi Senekovicu.
Moj otac kojeg su progonile ustase, a umalo da ne nastrada braneci ustasku djecu nakon rata.
Moj otac-pcela koji nikog ne mrzi, moj otac koji me ucio sta je ljubav i da je mrznja kiselina koja razara one koji mrze.
Moj otac koji ima 84 godine i sretan je kad pravi vino, odlazi na izlozbe,
bere jabuke, igra se s djecom.
Moj otac koji me cijeli zivot ucio da trazim sta me s ljudima spaja, a ne razdvaja...
Sretna sam sto mi je priustio djelic svog DNK.
Voli te R
Moj otac kojeg su progonile ustase, a umalo da ne nastrada braneci ustasku djecu nakon rata.
Moj otac-pcela koji nikog ne mrzi, moj otac koji me ucio sta je ljubav i da je mrznja kiselina koja razara one koji mrze.
Moj otac koji ima 84 godine i sretan je kad pravi vino, odlazi na izlozbe,
bere jabuke, igra se s djecom.
Moj otac koji me cijeli zivot ucio da trazim sta me s ljudima spaja, a ne razdvaja...
Sretna sam sto mi je priustio djelic svog DNK.
Voli te R
posted by co | 10:08 AM
4 Comments:
Iskreno, lijepo, s dubokim postovanjem i ljubavlju.
Sretna si sto mu to mozes reci i cini to sto cesce mozes.
Ja to mom Ocu ne mogu reci vec punih 11 godina.
Natasa
Ni malo me ne iznenadjuje zasto je Radmila takva kakva je. Objasnjenje je tu, receno u nekoliko prostih recenica. Za one koji razumiju, dovoljno. Za one druge, ni cijele knjige nisu dovoljne.
Ovih nekoliko recenica me jos vise ucvrscuje u ubjedjenju da sve dobro, a i zlo, ima pocetak u familiji. Istina je da mediji mogu imati veliki uticaj ali ono sto se ponese iz kuce, dok se necije razumijevanja zivota tek formira, sigurno ima odlucujuci uticaj. Jer ako nije tako, kako objasniti da smo devedesetih o istoj vijesti imali toliko razlicita misljenja? Imali smo pristup istim informacijama, gledali iste vijesti na TV, svojim vlastitim ocima posmatrali sta se oko nas dogadja a ipak su neki odmah, bez imalo dvoumljenja, prihvatili samo ‘svoju istinu’.
Kako, takodjer, objasniti da je mladost u nasem gradu toliko zaglibila u nacionalizam da osim pripadnosti naciji malo sta drugoga ima neku vaznost?
Objasnjenje je jednostavno: sve je to uticaj familije (uz dodatni uticaj politicara i medija, kada se radi o mladjoj generaciji). U nasem, banjaluckom slucaju, ponovo moram ponoviti vec receno: dok smo mi, naivni, zivot zivjeli onako kako smo ga osjecali, oni drugi su bili samo dobri glumci u tom filmu. Oni su od malih nogu odgajani na laznim mitovima, a nekadasnju sadasnjost su koristili samo za licnu korist, gurajuci se u redove onih koji su tada uzivali privilegije. Dokazi su mnogobrojni i trebalo bi mi dosta papira da ih sve nabrojim.
Danas je situacija drugacija pa mladi vise ne moraju glumiti.
Zbog svega recenog Radmilinom ocu se moramo diviti kao istinskom heroju kojem nije bilo lako cijeli zivot. Cini se da je uvijek bio na onoj strani koja gubi: strani ljudi koji to ostaju i u najtezim vremenima. Za ona iz proslosti znam samo iz druge ruke, a ova druga sam licno prezivio (i jos uvijek na neki nacin zivim).
Medjutim, oni drugi ce na kraju biti gubitnici, jer istina, postenje i ljudskost uvijek pobjedjuju.
Drago mi je da se i Radmila ukljućila u naš blog pogotovo divnom pričom o svom ocu.Ne samo da je naslijedila karakterne osobine nego je i fizićki "pljunuta svoj čaća"
Zavidim joj što joj je otac živ,jer moj otac je umro ovdje u izbjeglištu 1998godine u 85.godini.Umro je iznenada od moždanog udara a da nije bio svjestan da je opet u gradu svoje mladosti.Od šoka zbog mamine rane smrti(64g.) i straha od terora banjalučke policije( na Vrbasu su napravili raciju i tjerali stare ljude u vodu) postao je senilan.Možda je to bila i njegova sreća, jer nije bio svjestan šta nam se dešavapa, nije ništa pitao ni kad je ušao u ćamac na Savi.Roditelji mi strašno nedostaju,ali život je takav.Volila bih upoznati Radmilinog oca,da mu mogu reći kako imati divnu kčer i sigurno se ponosi njome.Voli vas Jugoslava Bosnić(moje ilegalno ime iz rata)-Niskana
Draga moja Jugoslava
Ime Ti se raspalo, a i prezime puca po svim savovima. Saaalim se.
Ne znam kako se sada izjasnjavaju Jugoslaveni. Onaj moj dida se uvijek izjasnjavao kao Poljak, premda mu je jos za zivota mjesto rodjenja preslo u Ukrajinu. Samo njemu nije bio problem, jer zivio je u trecoj drzavi ( Kraljevina Jugoslavija ), a Poljska je jos postojala i postoji. Meni je uvijek bilo neugodno kad bi me pitali sta sam po nacinalnosti, da li zbog nametnute mi krivnje ili zbog osjecaja da je to osobna stvar, kao i vjeroispovjest, ili za to sto nisam razumjela ljude koji imaju potrebu svrstati te u tor i udariti zig. Mislim da je ipak ovo zadnje u pitanju.
Imam prijatelja koji se izjasnjavao kao Srbin ( i bez postavljenog pitanja ). U predvecerje rata postao je Hrbin ( bas je izabrao pravo vrijeme ). Otac mu je, tada vec dugo pokojni, bio Hrvat, a majka Srpkinja. Kako se izjasnjavao u ratu, ne znam, ali znam da je bio na radnoj obavezi u rovu. Na kraju je morao preko, jer prezime mu je bilo tako jebeno hrvatsko, bolje receno, tako jebeno poznato u Hrvatskoj, a i sire.
Hocu reci, prizn'o ti ili ne, prebrojace oni tebi krvna zrnca, po kojoj metodi, ne znam.
Evo, reci cu Ti da smo Miro i ja, potpisujuci nas vjencani list, priznali da smo Jugoslaveni. Ne licim li malo na svog prijatelja, mislim sto se tice tajminga?
Pozdrav.
Luce Mala
Post a Comment
<< Home