SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, November 07, 2010

U jesenjem tonu


Ova jesen kraj mene proleti. Da li zato sto je sve jako dugo bilo zeleno zbog obilnih padalina krajem ljeta, ili zato sto sto sam bila zauzeta poslom, uglavnom iznenadih se kad ugledah gole grane drveca.

Tek jednom sam bila na Sljemenu i s par fotki pobrala nesto jesenjih boja. Tu oko mene su tepisi od javorova lisca, ali ono nije tako dobro za sutanje kao ono lisce kestena iz banjoluckih aleja.

Ove godine samo mogu konstatirati " Bila je jesen i brijest zanesen..."

Nada Stefanac

Labels:

4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Veliko hvala Nadi na lijepom prilogu i divnim slikama.
Ne znam ko je odabrao muziku, odlicna je, dira u srce.
Pregledala sam najnovije priloge i komentare, drago mi je da je Radmila dobila podrsku.
Ove sadmica je u Kanadi posvecena ratnim veteranima, sjecanjima. malo ih je ostalo is drugog svjetskog rata, sve manje onih iz Koreje, a stizu vec novi iz Avganistana.
Ima dosta igranih i dokumentarnih filmova na televiziji.
Na nekom ostrvu kod Filipina poginulo destak hiljada amerikanaca isto toliko protivnika i jos pet puta toliko civila.Jedan prezivjeli americki vojnik prica o herojskoj borbu njegove vojske pa onda komentarise: "Kad govorimo o istoriji uvijek ima nesto zbog cega se kajemo, pitamo se da li je tih ratova uopste trebalo biti."
Volim onu upornu poruke Niskane : volite se ljudi.
puno pozdrava od dubravke

Sunday, 07 November, 2010  
Blogger co said...

Samo da kratko komentiram. Muziku sam odabrao prema naslovu priloga a Parni Valjak ne moze promasiti. I jos nesto. Dok Stefanci setaju, kod nas se spremao kupus za kiseljenja i pretakalo vino. Eto takvi smo mi amerikanci: zaostali pa to ti je.

Sunday, 07 November, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Pa, ( gle Co , cak i pocetak tecenice veznikom ) moram priznati da sam i sama zatecena rezultatom mog , ne bas velikog truda. Trebalo mi je malo odmaka od proteklih napornih mjesec i pol dana rada, pa sam potegla za ovih par slicica snimljenih sredinom proslog mjeseca na Medvednici. Zavrsni glanc je dao G i O....aferim. I glazbenom podlogom sam zatecena, nisam je imala ni u malom mozgu, ali je odlicna. Da me je netko prije pisanja ovog komentara pitao spadam li u fanove Parnog valjka , bez razmisljanja bih rekla ne. No prisjetih se Zagreb ima isti pozivni, Dodirni me, Sve jos mirse na nju, Lubavne...i vise nisam sigurna jesam li ili nisam.
A kakvi ste vi ameri, ne znam, ali da ste zlocesti, jeste. Izvezli ste u svijet ekonomsku krizu, a ovi nasi lopovi ( mislim na Hrvatsku ) jedva docekali. Njima raj, a nama ostalima pakao.
Da ne zavrsim u crnom tonu, sinoc smo bili na rodjendanu naseg Dominika. Kako ta djeca nesebicno uzvracaju pruzenu im ljubav, to je fantasticno.
Pozdrav svima.

Nada

Monday, 08 November, 2010  
Anonymous Anonymous said...

Hej blogeri, javila nam se draga Dubravka i izmamila mi suze.(kažu da mi je Srce kraj guzice)Još čekam Božanu da se oglasi,jer dugo je nije bilo.Danas u Zagrebu,kiša,pa i ovj Aki tugaljivo pjeva i nije čudo što sam tužna.Ali sam i radosna,jer se nam se u jato vraćaju stare ptice.Još jadnom ću reći"Volite se ljudi" Niskana

Monday, 08 November, 2010  

Post a Comment

<< Home