'Medjunarodni odnosi'

Evo jos jednog ‘prehrambenog’ priloga, ovaj put kao odgovor na Nadin od prije par dana. Mozda ga ne bi ni bilo da se takodjer ne sjetih prekrasnih snimaka Emke Smailagic – Horozovic na facebook-u, cije sam gurmanske majstorije sa uzivanjem pratio. Dohvatih se kamere sinoc da ‘uhvatim’ filovane paprika, trenutak nakon sto su ‘izasle’ iz rerne (pecnice, za one koji ne razumiju o cemu govorim). Nadam se da se Senka nece naljutiti sto ovaj svoj rad poredim s njenim.

Paprike ko paprike, vjerojatno ne bi stigle na blog da nisam bio gladniji nego obicno. A bile us ukusne, moram priznati. A kako i ne bi, kada su u nedelju ubrane u povrtnjaku na brdascu iza kuce, koji zivi svoje posljednje dane ove jeseni. Dan je bio prekrasan, onakav kako to samo mogu biti oktobarski dani, koji su ovdje u Pittsburgh-u gotovo isti kao oni kojih se sjecam iz Banjaluke. Prognoza vremena je najavljivala zahvadjenje, kisu, uz moguci jutarnji mraz, a kako je u povrtnjaku (basci) jos dosta paprika, pala je odluka da se one vece poberu kako ne bi propale. Tako one zavrsise u rerni da ne bi sutra zavrsile u kompostu.

Slika uhvati jos dva domaca proizvoda: didinu pogacu (da li jos neko od 'amerikanaca' zna o cemu se radi) i rakiju, sljivu, koja je ljetos stigla iz Bosne. Jabuke u pozadini su upravo stigle sa naseg americkog placa (ovo za Nadu), ili sto bi neki rekli, pijace (trznice – uh sto baratam ovim jezicima!). Evo jos jedne potvrde da je zajednicki zivot moguc, makar se radilo o ‘medjunarodnim’ odnosima, ovaj put bosansko-americkim!